..danas necemo o deckoVima...
Danas ćemo o poslu...
O otkazima...da budem egzaktnija..
O otkazu sam intenzivnije počela razmišljati ima nekih tjedan dva dana..
Naime...obecala sam kolegicu prijaviti na stručno usavršavanje kod sebe u firmu, a ispada da ju ne mogu uzeti na isto dok god ja nisam tamo na osam sati prijavljena...
A ja svoju riječ ne gazim...
I tako, kad sam saznala ovu vijest, krenula sam roštati šta sad, kako, zašto i ostalo...
I...sazrela je odluka o otkazu...
Kako to nije baš neka lijepa vijest bilo da ga dobiješ ili ga daješ, maaalllčicceee meeee...rošta uzduž i poreko...
No da...
Odluka je pala...
A iskreno i podugo sam se posudila ovoj firmi na rad...u 11-om će mjesecu biti pune dvije godine.
Je, da, istina je da mi je pomoglo što ne radim samo za sebe u te dvije godine jer stvarno ne znam kako bih preživjela uz sve ono što se dešavalo sa tatom, no da je vrijeme da se krene, vrijeme je..
Jutros sam sa Lilly preroštavala šta imam od poslova za svoju firmu, šta ide, šta ne ide i došle smo do zaključka da i nemam ja toga baš nešto previše, no...
Kako rekoh odluka je sazrela...
Pokušala sam prošli petak pod kraj radnog vremena dati otkaz, no, shef se nije ukazao na svom drugom pojavljivanju u uredu koje bude obično oko 1-2...
Danas je 01.09. lijepo okrugla brojka za dati otkaz.
I petak je..
"Danas ću" rekal sam sebi dok me frkalo u želudcu "i to odmah ujutro! Da se ne desi da se ne pojavi poslije podneva"
...nda...2:21 je popodne, ja radim do 3:30....shef se JOŠ nije pojavio UOPĆE.....


Lilly je rekla "Vidiš, to ti je znak!" čim je čula ujutro da ga nema...
No..ja...baš kao i ona...
Ovan...
Kad nešto naumiš...
I tako ja ČEKAM...


Post je objavljen 01.09.2017. u 14:13 sati.