Marketing
DA SE NE ZABORAVI - ULICA
Ca je to domaća beseda?, odmah me upozori moj vrli prijatelj. Dalmatincima je ulica "kala", pa se Zadrani kite Kalelargom ili Širokom ulicon. Premda i Šibenčani imaju Kalelargu, ali se ne kite toliko sa njom niti su je otpivali kao Zadrani. Jedno vrime svoga živjenja u Šibenik san živi u tu ulicu. Dubrovčani imaju Stradun.
Mi u Pag imamo Velu ulicu koja je u prvom planu Grada Paga označena kao Callelarga, ca nam potvrđuje prvi plan Grada Paga 1443. god. Ta ulica je za nas Pažane uvik "Vela ulica", kako drugacije?
Španjolci za ulicu receju "la calle", Talijani "via", i svi znamo za Riječku Via Roma, jer je u toj ulici peržun, pa se i neki Pažani sićaju one: "Via Roma – nikad doma".
Moga bi reć da je ulica hervatska beseda. Premda u svin slavenskin jezicima nailazim na ulicu i svuda ima isto značenje. Mađari receju "utca".
Po staroslavenskom ili nekon drugon jeziku ki si bili najbliži našen narodu, beseda "ul" je označavala klanac, kuda su judi vodili blago. Sićan se da je ded govori da su ovce utirali u "ulicicu", uski prostor di su onda lako mogli uvatit blago. Isto tako pada mi napamet da je barba Marco ki je ima cele, za košnicu govori da je to ulište ili ul. Danaska još uvik na Dalmatinskin otocima koristiju tu besedu za košnicu. Svaka košnica ima svoje ulazište, svoju ulicu kon cele greju u košnicu. Koliko put se reklo kada je pijaca bila puna svita, da je ka u košnicu.
Svi znamo kako se judi rivaju ulicon kada je pijaca puna svita, a ovo lito više puta je tako bilo. I za litnji karneval, kada su razni koncerti na pijacu ili za Velu Gospu.
Sve te naše ulice i kalete, triba slikat, jer one se minjaju iz godine u godinu i po izgledu i po namjeni.
Anatolij Kudrjavcev je u svojoj knjigi: "U potrazi za izgubljenim Mediteranom" za ulicu napisa: - "Ulica je imala dušu u kojoj su zajednički sudjelovali pločnici, kuće, stanari, lokali i prolaznici, te je svaki znak, svaki zvuk, svaki pomak postajao motivom dostojnim opće pažnje spremne na glendu. Proći kroz određenu ulicu značilo je obaviti jednu od nebrojenih provjera njezinih značajnih mjesta. A tih značajnih mjesta bilo je koliko god ih se željelo. Svaka promjena imala je značenje velikog dnevnog smisla, stoga nisi mogao ostati pasivnim, nepažljivim prolaznikom, nego si vazda bivao dobrovoljnim provjeriteljem i morao si se vraški vješto snalaziti u toj raskoši oblika i kretanja."
Nebismo bili Pažani da nimamo i svoju "Ulicu propuha". Tako se zove knjiga ku je napisa Ante Zemljar koji nam porucuje: "Vama, koji ste ostali stanovati u tom crijevu od ulice kroz koju se ulazi u sunčani balon obješen o samo uho svetog Karina, vama će biti lakše snalaziti se kad odbrojavate vrata i obitelji. Počnite odozdo, kao i ja, s dna ulice do vrha, donde, gdje, kvrgasta, uz mali uspon, izbija van grada."
Pažani i u pismama nisu zaboravili ulicu. Tako imamo pismu: "Ulicon ću tvojon pasivati" i "Zbogom ostaj ti moja ulice".
Grad bez ulice je ka i covik bez duše. Zato Grad Pag ima svoju dušu, dušu svojih ulica ke nažalost sve više ostaju same i prazne boruć se da se ta duša ne ugasi.
Post je objavljen 31.08.2017. u 23:41 sati.