Marketing
Čudna crtica
Prije koji sat u lokalnoj škurinjskoj birtiji je za susjednim stolom sjedila jedna od značajnijih hrvatskih žena. Mislim ona mene ne poznaje niti ja znam kako se zove, znam samo iz kojeg je područja djelovanja, a sjećam se i mišljenja jednog njemačkog stručnjaka o njoj. Boja me glasa trgnula iz rasprave koju sam vodio s Jinom o tome kako nije lijepo ignorirati vodu, koju mu je s ljubavlju donijela teta Tonka, glavna i odgovorna osoba već spomenute birtije.
Bilo je to prije dosta godina u birtiji ili bolje rečeno klubu, jednog velikog velegrada. Sad već čuvenom umjetniku, kojem sam tad predstavljen,a koji je radio nešto posvećeno mojim omiljenim teroristima, iznio sam tezu, da je ubojstvom ovih u stammheimskog zatvoru ubijena i svaka nada za bolji život budućih generacija, barem par desetljeća, mada ih ja, kao nitijednu organizaciju, osim filoanarhističkih, nisam mogao podržavati.
Za susjednim stolom je dominirala sarkastična žena koja je strani jezik govorila s balkanskim naglaskom, Umjetnik je samo kratko konstatirao, da ne može biti bolje kad se i on uspio prodati i odmahnuo ženi koja ga je oslovila. Svom studentu, mom frendu, je iznio kompliment o ženi koju eto danas vidjeh, te napustio prostoriju, ljudi na glasu se nigdje ne zadržavaju.
Znam da osobu nitko neće prepoznati, nije to šefica države, zato se usuđujem objaviti ovu brzinsku fotku. Zanimljiv je fotić, opet ništa nije vidio, a i bolje da je tako.
p.s.
Evo jučer mi na pamet pao Paulaner, i bi Pivo za promjenu.
Post je objavljen 31.08.2017. u 15:30 sati.