Pozdrav dragi moji čtatelji.Već dugo nisam objavila ništa na blogu i nisam imala vremena ispričati se.Pa, sada kada sam napokon tu, sve ću vam objasniti.Zadnju kolumnu sam izbacila krajem petog mjeseca i tu sam stala.Krenula sam pisati jednu zanimljivu kolumnu o vezi na daljanu, ali sam tada prestala biti u vezi.Kao što sam već odavno rekla, ne mogu pisati o nećemu što mi se ne događa.Ako nisam sretna, ne mogu pisati o sreći itd.U tome razdoblju dok me nije bilo previše mi se toga dogodilo.Nisam mogla skupiti ni minutu vremena da zapišem nešto, a i nisam imala neku pametnu temu za pisanje.Stvarno sam htjela pisati o zadnjim danima u prvom razredu srednje škole, ali jednostavno nisam imala vremena ni okrenut se.Nakon što je škola zavrršila otputovala sam u Zagreb i tamo bila cijeli šesti i osmi mjesec, a cijeli sedmi sam bila na praksi tako da jednostavno nije bilo prilike nizašta.Jučer kada sam se vratila u Pulu shvatila sam da ne želim da blog propadne i da stvarno jako želim da uspije.Izbrisala sam sve kolumne koje sam napisala do sada jer želim krenuti ispočetka.Želim osviježiti svoj blog i želim da ga puno ljudi čita.Znam da blog neće odmah u početku imati mnogo čitatelja, ali znam da se sve isplati trudom.Meni nije cilj biti popularna i slavna.Ja samo želim da se ljudi malo zamisle čitajući ovaj blog i odlutaju u neki drugačiji svijet.Neću vam sve odmah ispričati o seb.Pustit ću da me s vremenom upoznate.Ovo ljeto ću definitivno pamtiti najviše.Dogodile su mi se nove stvari i mislim da sam u kratkom vremenu iz djeteta prerasla u neku odraslu ženu.Ispričat ću vam neke od tih događaja koje su okrenule cijeli moj život i zbog kojih se osjećam kao da imam potpuno novi život.
NOVA LJUBAV
Eh da.To je sigurno najvažnija stvar ovoga ljeta koja mi se dogodila.Sve je počelo krajem šestog mjeseca kada me je prijateljica upoznala s njim.Bez obzira na sve uvijek ću joj biti zahvalna na tome.Nakon što sam se četiri godine trudila oko jednog dečka, ovo je bio za mene potpuno drugačiji osjećaj.Shvatila sam da mi se on samo sviđao, a da sam tek sada pravo zaljubljena.Bio je lijep osjećaj s obzirom na to da sam se i ja sviđala njemu.To je tako divan osjećaj kada znate da ste upoznali osobu s kojom želite provesti život i koja je drugačija od svih ostalih osoba koje ste do sada upoznali i bez obzira na sve znate da ćete uvijek voljeti samo tu osobu.Njegovo ime je Fran.Nikada prije u životu mi se nisu sviđale smeđe oći jer su nekako bile posebne, ali u njegove sam se zalubila.Njegove oći su bile sve, samo ne obićne.Da barem možete vidjet taj sjaj u očima dok me gledao.Ima najljepši osmijeh na svijetu i usne koje ljube pažljivo, ali ipak tako strastvno kada je to potrebno.Kada vas zagrli onim svojim rukama, poželite u tome zagrljaju ostati zauvijek jer se niti na jednom mjestu ne osjećate tako sigurno.Tu nema neke prevelike mudrosti, ljubav je to.Najgore je kada znate da vam je suđeno, ali iz nekog razloga ne možete biti skupa.U mom slučaju razlog je daljina.Nije to daljina kakvu sam osjetila već prije.To je još gore s obzirom na to da on živi ne samo u drugoj državi, nego na drugom kontinentu i boli još jače.To jednostavno nebi funkcioniralo.Ja i dalje mislim da daljina nije važna ako se dvoje ljudi voli i da daljina može razdvojiti dva tijela, ali ne i dva srca.On vjerojatno ne misli tako.Koliko god sam nesretna zbog svega ovoga i dalje sam najsretnija osoba na cijelom svijetu samim pomisaom na to da je on u mome životu.Nema se tu šta prevše za pisati.Ja sam odlučila.Odlučila sam da ću živjeti u mraku nadajući se da će on biti moje svjetlo.Posvetit ću se školi i čekati njega da se vrati.Čekat ću i pedeset godina ako treba s nadom da će jednoga dana sve opet biti kako smo to zamišljali i htjeli.Već mogu sebe zamisliti kako se budim kraj njega svako jutro.To mi je događaj koji mi je okrenuo cijeli život ispočetka.Da sam starija osjećala bih se kao da sam ponovno dijete.
