Ako sam samo slovo,
a ti cijela riječ,
od mene si sastavljen
i tek smo skupa
smisleni tekst,
sa svim dubokim
zarezima
i točkama,
koje nam hod zaustavljaju.
Ako sam tek kap,
a ti slap,
moj si prostor
u kojem se množim,
dajuć' ti veličinu
i ljepotu pada,
kojim se o stijenu
razbijaš
u tisuću mene.
Nije li nebo
svečanost tišine
svih zvijezda
što šuteći sjaje,
simfonija ples
zvukova u glazbi?
Zar se može vječnost,
na koju se zaklinješ,
minutama mjeriti?