Sevdahom sam te zalijevala,
dušu sam ti svoju otvarala,
rane zbog druge sam ti vidala
i nož sam u srce sebi zarivala.
Dertom si mi ovjenčao čelo,
zamotao život u smrtno bijelo,
nestao sa sjenama sumraka
kada je nestala i nada svaka.
U bandaku sam dugo obitavala
i nisam teške rane zamotavala,
neka se otvore još više,
da ih ne isperu jesenje kiše
i neka se moje tijelo osuši
kad mi on ne spava na duši.
napisano 27.01.2011 19:30h na portalu Magicus, a inspirirano starom sevdalinkom: Ibrica Jusić: “Kradem ti se u večeri”
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.