Nismo se vidjeli pet godina. Život nas je odveo u različitim smjerovima, a onda nas ponovo spojio. Iznenadilo me kad sam jednog dana čuo poznat glas s radija. Poslušao sam malo bolje, da to je bio njegov glas. Energično je pričao o svojim pogledima na život, radijski voditelj ga je ispitivao o ovom i onom, i uglavnom se čudio odgovorima, čak mislim da ih nije ni shvaćao ozbiljno, nego više kao zabavu.
Već sljedeći dan sam ga (istina je, slučajnosti ne postoje) sreo u trgovini. Nasmijao se od uha do uha kad me vidio i brzo smo se dogovorili da se ponovo vidimo prvom prilikom. Prva prilika je bila već sljedeći dan. Promijenio je izgled ureda. Sada je još više ličio na dnevni boravak i bio još ležerniji i razigranije uređen. Na stolu između nas je stajala neka knjižica. Malo sam je bolje pogledao i vidio da mi je poznata.
- Džubranov Prorok. - rekao je. - O tome sam s tobom htio popričati. Jesi ga čitao?
- Imam ju doma i to već duže vrijeme. Poklonila mi je to jedna cura, ali nikad nisam ni zavirio u tu knjižicu. Taj naslov, 'Prorok', me uvijek asocirao na Nostradamusova proročanstva i te stvari, a to me ne zanima. Nije mi se svidjela ni zamagljena, mistificirana Džubranova slika na naslovnici. Djeluje mi sablasno.
- Ma nema to veze s Nostradamusom. A naslovnica nije najsretnije izvedena, tu si u pravu.
- A o čemu je onda?
- O najvažnijim temama koje postoje i to na najuzvišeniji način koji postoji. 'Prorok' je apsolutno jedinstven, sveobuhvatan, inspirativan. Čista poezija o životu. On govori o ljubavi, slobodi, djeci, ženidbi, mnogočemu, ali zapravo u konačnici, on govori o - Ljubavi. Ali ne bilo kojoj ljubavi, ne mlakoj ljubavi, ne plitkoj ljubavi, ne romatničnoj ljubavi, ne bljutavoj, ne banalnoj, ne ovisničkoj, ne krivoj, ne izopačenoj, već o Pravoj Ljubavi.
- Kakva je ta prava?
- To ćeš pročitati sam. I vjerujem da ti jedno čitanje neće biti dovoljno. Ne vidim kako bi moglo biti. 'Prorok' je takoreći religijski tekst, ali srećom ne i religiija. Dobro je što je Džubran to djelo pisao zapakirano u poeziju, kroz usta svog alter ega - Almustafe. Na taj način je sačuvao čistoću. Da je djelo započeo sa: 'Ja, Khalil Džubran objavljujem sljedeće istine...', bez daljnjeg bi se neka budala sjetila oko toga izvesti religiju, okupljati sljedbenike i sve dalje redom, kako to već ide s religijama. Srećom, to se nije desilo. Djelo je ostalo čisto i neokaljano religijom i služi kao izvor inspiracije i putokaz svima koji iskreno istražuju o tajnama života. Ono je vrhunsko, ali ima svrhu jedino kad se sretne s pravim čitateljom. U protivnom je bezvrijedno, tek niz besmislenih riječi. Mislim da si sada spreman za to.
- Već više puta sam te htio pitati, kako to da si odlučio meni pričati sve te stvari? Zašto meni?
- Mhm. Kao prvo, odmah sam osjetio da te zaista zanimaju te teme, što se pokazalo točnim. Kao drugo, pokazalo se i da znaš slušati. A ja ne volim bacati riječi u vjetar.
Toga dana, kad sam stigao kući, odmah sam potražio svoj primjerak 'Proroka' i polako započeo s čitanjem. Mjesecima sam svako jutro započinjao s njim, potpuno očaran.
Tada reče Almitra:
Govori nam o Ljubavi.
A on podiže glavu i pogleda na ljude, i muk zavlada među njima.
Snažnim glasom reče:
Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi....
Khalil Džubran ('Prorok')
slijedi je!,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi....
Post je objavljen 28.08.2017. u 07:28 sati.