Muž mi kaže: "ženo, ovako",
a ja odgovorim, ''neka bude tako'',
djeca mi kažu, ''ovako, mama'',
a ja se samo nasmiješim, nisam sama,
djeci radosno kažem, ''može''
i tako se slaganja jedno za drugim množe.
Dobro i može, baš se lijepo slažu
svi ljudi to javno i u sebi kažu,
moja zadnja, tako prva bude
i lako uravnoteži sve odnose i ljude.
Klanjam se riječima koje mudrost nose
i ravnotežu u komunikaciji donose,
ponosna sam na sebe kad ih razumijem
i u komunikaciji upotrebljavati umijem.
Ponosna sam na sve svoje radnje
i na sve svoje riječi promišljene zadnje
sa kojima se i drugi ljudi lako slože
i kad se ravnopravan odnos ostvariti može.
Neka sve moje riječi zadnje budu
i odnesu svu komunikaciju ludu
koja ispravna u međuodnosima nije bila
i mudru, skladnu, jasnu misao vodila.
Svima od danas prednost u komunikaciji dajem,
a ja sa svojim potvrdama zadnja ostajem,
dobro znam što ću i kako odgovoriti
i idealan sugovornik u komunikaciji biti.