Marketing
Svjetlost prohujalog vremena...
Umjesto padajućih zvijezda jednom sam promatrala kako se sunce igra sa kristalom… pri treptajima oka je kristal mijenjao oblike, a uvijek je bio isti… srce je promijenilo ritam… osjetih ljepotu te igre svjetlosti i sjene i spoznah da se zrcaljanje te ljepote događa u meni…
Kristali su uvijek bili tu, puno, puno prije nas… bili su prisutni na našem planetu, sudjelujući u nastajanju ljepote… izrastajući iz kosmičke ljubavi odašiljali su u svijet svoju ljubav i pretvarali je u svijetlost ljubavi…
U kristalnoj rešetki naše svijesti se prelama svjetlost… slijeva u paletu boja naših misaono- osjećajnih slika… ovjekovjećuje trenutke u galeriji pamćenja… pretače ih u klijetke srca… tu, u riznici emocionalnih sjećanja su pohranjeni kristali koji u sebi kriju svjetlost prohujalog vremena…
Na našem prozoru stoji kristalna vaza ispunjena porcelanskim jabukama… djelić prošlosti mojih praotaca u sebi krije uspomene… svaka jabuka mi priča drugačiju priču… razbuktava sjećanje na vrijeme u kojem je kupljena… pored vaze stoji slon… reprodukcija Dalieva uratka… donešena iz dalekog grada na sjeveru Španije… bili smo u Figuerasu… u njegovom muzeju…
"Treba vidjeti, razumjeti i osjetiti njegovo djelo. Dalijev način, bez obzira na raspon stilova od onog bliskog impresionizmu, nadrealizmu, psihoanalizi, znanstveno metafizičkoj i organskoj spoznaji, sve do duboko religioznog simbolizma, uvijek je temelj snažnoj imaginaciji, uvijek je osnova našeg i njegovog iracionalnog poetizma."...
sjetih se pročitanogPromatrajući njegovo djelo osjetimo da je ono podsvjesno u nama uvijek snažnije od svjesnog, čisto razumskog... kritičari i vrednovatelji njegovih djela tvrde... iako je imao viziju, ona nikad nije ostvarena po zadanom obrascu, uvijek su njegove slike na kraju bile iznenađenja za nas, ali kako umjetnik reče i za njega samog.
Salvatore Dali je naglašavao da se čovjek dok promatra neku sliku uvijek morao zapitati:
„Što ovo predstavlja?“
Bez tog pitanja, golo estetsko divljenje ne predstavlja baš ništa...
Lutali smo satima njegovim muzejom, osjećali snagu njegove, u umijeće utkane, duše… dotaknula sam minijaturnog slona i pričinilo mi se da figurica živi… vidjeh bezgraničje prostora i beskonačnost vremena... u naslikanoj koloni tih nježnih gorostasa osjetih snagu i nezaustavljivost aktus purusa... pokreta iz kojeg je nastao svijet i mi u njemu...
Sada promatram malenog slona u atmosferi našega doma… na njegovim leđima je bezvremenska piramida… Platonija u kojoj vrijeme ne postoji… postoji samo ljubav i život…
Dijana Jelčić
Dodatak o svjetlosti prohujalog vremena... @shadow-of-soul je primjetila porcelanskog hrta na prvoj fotografiji... da i on spada u svijetlost prohujalog vremena... porcelanske figurice su krasila vitrine naših baka... Rosenthal, Wedgwood, LLadro porculani su i danas vrednovani... sretna sam... Hrt i clownovi su svijetlost prohujalog vremena, uspomene na one kojih više nema...
Post je objavljen 27.08.2017. u 06:46 sati.