Od doživljaja prostora jednostavno voliš život.
I bez igdje ičega prostor je sloboda , neutralnost i inteligentna moć.
Međutim nije moguće da negdje u prostoru svijeta nema ničega. Ako ništa drugo prostorna moć je ipak savršenstvo čistoće ili vakuum. Kada malo bolje istražiš prostorno vrijeme, znaš da je prostor vodik ili svjetlo. Kasnije se pokaže da su svi elementi u prirodi i to kao materijali jer nisu savršeno čisti.
Od moći prostora, od svjetla iz centra oslikava se svaka pojava i onda to predstavlja svijetlost.
Svijetlost se jednostavno razlikuje po suprotnostima dana i noći.
U bez zračnom prostoru ipak postoje neke informacije, što promatraču daje cjelovit doživljaj. Onda u atmosferi je sve to mnogo jednostavnije za razlikovanje. Dalje u prirodi su pojave realnije. Tako se zatvara informatički krug u stvarnom doživljaju.
Nije potrebno ukrašavati doživljaj kao nešto božansko.
Vratimo se na sunce. Doživljaj svjetla sunca je od zračenja na relaciji promatranja. Ako okreneš glavu na drugu stranu, svjetlo od sunca kao da nestane, a jedino ostaje svijetlost.
Svaka pojava je energija gravitacione sile i traje onoliko dok se ne poveže sa jačom cjelinom.
Najmanja informacija moguća u prostoru je univerzum za sebe. Svaka cjelina je univerzum.
Teoretski to nije tako objašnjeno, iz prostog razloga da se održi logika uma, da čovjek misli i vjeruje i da nikada ne zna osloboditi se dileme.
Posebno je zanimljivo da čovjek ostane u rascjepu ličnosti jer se tada njime lako manipulira i mogući je opstanak sistema države.
Post je objavljen 27.08.2017. u 05:31 sati.