Da li i Vi birate hlad? zacujem pitanje.
Okrenem se i iza mene gospodja koja je davno presla 70, potpuno bijele kose, skladne figure, u bijeloj vezenoj kosulji, bijelim hlacama i bijelim cipelicama.
Tako je poceo nas zajednicki hod pod vrelim suncem podneva, skrivajuci se u mrsavom hladu pokoje kuce.
Tema naravno vrucina i dok tako hodamo gospodja zapne ramenom o neki lim na prozoru kuce pored koje smo prolazile i podere rukav prelijepe kosulje.
Bas mi je zao, krenem sa sazalijevanjem, pa kako bas sada to ( da i ne spomenem nelagodu, da je stalno davala prednost meni, jer ja tesko hodam i nije bas pazila kuda ide ona).
Ma nista, kaze ona, nasit cu neku zgodnu aplikaciju ili amblemic na rukav i sve u redu.
Ali...pa pokusavam nastaviti sa zlom srecom, no veli gospodja, sada je gotovo, rukav je poderan, nema natrag, treba naci rijesenje, a ja ga imam, kako sam rekla.
Nisam mogla doci k sebi, kakav mir, kakva smirenost i blagost u glasu, pa ja bi cijeli dan lamentirala o tome sto mi se dogodilo, kud bas meni, pa zasto uvijek bas meni, pa sta cu sada.
Posjedile smo malo na klupi kod kapelice i krenule svaka na svoju stranu, a ja i dalje razmisljam kako sam zapravo imala srecu sto sam je srela, sto mi je pokazala da ne treba uvijek sve gledati crno, da treba prihvatiti ono sto se dogodilo i ako treba pokusati popraviti.
Ne znam joj ni ime, ni otkuda je dosla ni kuda je otisla, ali mi je u mislima i eto pozeljeh podijeliti to.
Uvjerena sam da taj susret nije bio slucajan.
Hvala.
Post je objavljen 26.08.2017. u 21:20 sati.