Nakon 17 godina moj se život mijenja,ostajem sama sa djetetom,ostajem sama sa puno sjećanja i puno iskustva,ali ta mi pomisao ništa ne olakšava.
Znam da ću preživjeti,iskreno to me i muči,najrađe ne bi,samo pogled na moje dijete miče me od takvih sumornih ideja.Od pomisli na budućnost odmah sam umorna,dosta mi je svega i trudim se živjeti dan po dan,oh Bože moj pomozi!
Post je objavljen 25.08.2017. u 16:27 sati.