Marketing
Ukusna delicija promjene perspektive, koja oslobađa od patnje
Ova eklipsa je bila prilika za svjesno resetiranje iz našeg dosadašnjeg pogleda na svijet ili korjenitu promjenu perspektive iz koje živimo. To resetiranje možemo doživjeti kao teškoću ili prepreku, no kroz nju se okrećemo za 180 stupnjeva i otvaramo si vrata za novo.
Paljenje svjetla u sobi primjećujemo samo onda kada u mraku dotaknemo prekidač. Ako to činimo po danu, možda nećemo niti primjetiti kako je svjetlo upaljeno.
No ipak, svaki dan i tren imamo istu priliku, kao što je bila ova eklipsa.
Što se to dešava ?
Sve se više ubrzava vrijeme i sve je vidljivije ono što je bilo potisnuto i skriveno. Skraćuje se razmak između uzroka i posljedice, pa ljudi mogu biti svjesniji kakve posljedice izazivaju njihovi stavovi i djelovanja. Dolazi do naglijeg proširenja svjesnosti i otvaranja za kreiranje na novi svjesniji način. Buđenje u božanskoj svjesnosti postaje eksponencijalno.
Veliki broj ljudi je za vrijeme pomračine meditirao i imao pozitivne grupne namjere, a pretpostavljam da je bilo i grupnih okupljanja i ritula sa suprotnim namjerama. Sve to je još više polariziralo naše kolektivno biće, ali i potaknulo na bržu promjenu, uz mogućnost potpunije integracije. Ništa se nije vani drastično promijenilo preko noći, no mnogi su promijenili svoju unutarnju perspektivu, iz koje sudjeluju u igri života. Kako vrijeme bude teklo, to će sve više postati vidljivo.
Kako postati vrhunski kuhar u biti najjednostavnijeg jela zvanog „promjena perspektive „ ?
Najkraći odgovor je prebaciti svoj fokus u svoju božansku dubinu, stalno se svjesno podsjećati i vraćati na to i pri tome samopouzdano znati tko smo, naglašeno upravo kroz ono što nismo, a dešava se u našem vanjskom iskustvu dualnosti.
Promjena perspektive od nesvjesne uloge žrtve, do uloge svjesnog, samosuverenog, odgovornog kreatora.
Promjena perspektive nije pozitivno razmišljanje, ona je nadilaženje pozitivnog i negativnog.
Eto, sada sam napisala ono što je najbitnije, pa ako nemate živaca čitati dugačku kobasicu, koja slijedi, zadovoljite se samo ovim odgovorom.
Ako ste po senzibilitetu kreativni kuhar, koji je k tome još i gladan, nastavite dalje čitati !
Koju ja osobno osjećam razliku u ovom kratkom vremenu?
Danas su mi se iskristalizirali uvidi što to stvarno znači promijeniti perspektivu doživljavanja svog života.
Iste vanjske događaje i situacije doživljavam drugačije u svakom trenu, a nove situacije promatram iz svog istog stabilnog dubokog centra .
Ništa novo, no ipak sasvim novo !
Sjećam se kada sam pročitala kako je Saibaba rekao : „Jedina razlika između mene i vas je što ja znam da sam Bog, a vi ne „.
To je dakle samo promjena perspektive i za nju ne treba vrijeme !
Tada sam sasvim razumjela Sai babinu poruku, ali to mi nije pomagalo da imam iskustvo svoje božanstvenosti, a pogotovo ne kontinuirano. Mislila sam kako je to nedostižno i za samo odabrane ili da će to eventualno biti u nekoj daljoj budućnosti. S vremenom sam shvatila, kako moje iskustvo božanstvenosti nije nešto što nikad nisam doživjela. Dapače, vrlo često sam bila u tom stanju. To stanje dobro poznaje svaka beba i manje dijete.
Svi imaju to iskustvo i to nema veze sa tzv. stupnjem duhovnog razvoja. Kasnije je taj osjećaj i iskustvo bio sve jasniji i naučila sam ga svjesno izazivati, tj. jednostavno se prepustiti svom stanju unutarnjeg mira ili praznine ili svojoj nultoj točci. Nakon toga bi me opet apsorbirala površna životna igra ili iluzija dualnosti i tako u ciklusima i u krugovima. Onda bi opet duboko udahnula, vratila se u tijelo i u svoju dubinu, uz što šire proširenje percepcije.
U svemu tome je bila bitna kontinuirana namjera da se tijekom dana svjesno vraćam u svoje izvorno pravo stanje. To je jednostavna navika, kao bilo koja druga.
To nije neko spektakularno stanje, nego ono stanje kada jednostavno jesmo i ništa vanjsko to ne može promijeniti.
Većina duhovnih tragatelja ne obraća dovoljno pažnju na ono što je oduvijek tu i to svoje obično, neatraktivno mirno stanje ja jesam, ne smatraju kako je upravo to ono za čim tragaju.
Zato što se nakon toga izgube u borbi dualnosti, zaključuju kako nisu dovoljno prosvjetljeni ili čisti i stalno „ rade na sebi „ i očekuju neko spektakularno preobraćenje, projecirano daleko od sada. Normalne su fluktuacije od identifikacije sa svojom pozitivno- negativnom ljudskosti do identifikacije sa svojom izvornom mirnom i kreativnom božanstvenosti.
Kada smo centrirani u svojoj božanskoj esenciji, onda naše ljudsko, vanjsko dualno iskustvo, koje se dešava paralelno, više nije tako ozbiljno ili apsolutno.
Dakle, radi se samo o temeljnoj promjeni perspektive.
Iz dominantne fiksacije na vanjsko do centriranja na unutarnje. Tada gledamo svijet božanskim očima.
Možemo reći kako je osnovni izvor sve patnje u tome što smo izgubili perspektivu sebe kao beskonačnog božanskog bića.
Fiksirali smo se u vanjskoj fokusiranoj perspektivi sebe kao odvojenog.
Sva patnja potiče od suprostavljanja tijeku života. Kada promjenimo perspektivu i gledamo iznutra na van, onda se više ne suprostavljamo životu. Mi prestajemo biti posljedica vanjskog i postajemo primarni uzrok svog života. To ne znači da živimo životom bez izazova.
Vanjski izazovi ostaju i dalje, samo ih mi vidimo iz drugačijeg ugla.
Nismo više identificirani sa značenjem onoga što je vani, koje tako prestaje biti poput štita koji brani živoj rijeci života da teče.
Kada nema našeg otpora i štita, onda lako propustimo na van ono što dolazi iz naše božanske dubine.
Postajemo protočni ili fluidni.
Mi smo tada na najvišoj frekvenciji i onda istu takvu privlačimo tj. kreiramo i u vanjskim okolnostima.
Nastali problem se onda milostivo ili glatko rješava i bez našeg uobičajenog truda.
Npr. ne možete upaliti auto, jer u 3D svijetu akumulator ima svoje vrijeme trajanja. /naime to se meni jučer desilo, prema mojoj osnovnoj ideji, kako se prebacujem sa uobičajenog ograničenog izvora energije u vanjskom svijetu na beskonačni unutarnji božanski izvor energije. I moj se mili autić isto resetirao i dobio novi jači akumulator. U isto vrijeme, dok je moj kolega mijenjao akumulator , moj kompjuter mi se ugasio i sam od sebe spontano resetirao. Baš zabavna igra ! /
Kvar auta je samo izazov, koji potiče na drugačije kreativnije iskustvo.
Većina će reći, kako je to negativno i loše.
Ako se ne fokusira na uobičajena očekivanja, ulogu žrtve i ne ulaže energija u žaljenje, ljutnju i ostale negativne emocije i razmišljanja, onda se ostavljaju otvorena vrata životu da nam donese rješenje tog problema.
Tako ne stavljamo štit ili branu na rijeku života, koja dolazi iz našeg božanskog centra.
Ne opiremo se, prihvaćamo.
Kroz otvorena vrata teče životna energija visoke frekvencije i u vanjskim okolnostima zaziva pozitivan splet okolnosti, koje će vam s lakoćom riješiti taj problem.
U trenutku sada se otvaraju vrata za pojedine korake, koji vode do popravka auta. Kada smo prisutni u svakom trenutku, onda čujemo svoje unutarnje trenutno vodstvo i prepoznajemo vanjsku božansku inspiraciju, koja nam govori kojom ugodnom trasom trebamo kročiti.
Ne planiramo mučno i naporno iz maloga ja što ćemo učiniti, nego se prepuštamo.
Ne kontroliramo pojedine korake.
Mi ćemo na kraju, ponovno moći upaliti auto i nastavti ugodnu životnu vožnju, a kvar auta je bio samo ugodna avantura s događajima, koji nisu ugrađeni u našu rutinu i stare navike i očekivanja.
To je i bila svrha tzv. problema, da nas pomakne iz ustajale bare uvjetovanih navika i predvidivih scenarija.
Avantura je bila ugodna, jer se nismo opirali životu i onome što je izranjalo iz božanske dubine.
Slijedeća temeljna postavka je da kada god vidimo vani ili u sebi nešto neugodno ili negativno da se sjetimo kako je dualnost samo iluzija.
Kažemo sebi:
NE, TO NIJE STVARNO !
NE, TO ISKUSTVO NIJE MOJ ODABIR!
TO NISAM JA !
KAKO TO SADA VIDI BOG U MENI ?
Najviše božansko u nama kroz dualno iskustvo onoga što ono nije, igra kroz nas igru dualnosti.
Dakle, ono što je negativno nije stvarno, jer je samo zamišljena negacija božanske kreacije.
Izgovaranje kako to nije stvarno, nije negiranje ili potiskivanje iskustva koje se dešava.
To je samo podsjećanje na ono što mi zaista jesmo. Negativno je triger, koji nas vraća u realnu esenciju.
Osjetimo strah ili bol i onda nam je ta situacija podsjetnik kako to nismo mi, nego kako smo ljubav. Mi taj isti čas vjerojatno nećemo moći uskočiti u osjećaj ljubavi, no ako se sjetimo da nismo strah, to nam pomaže da se vratimo u svoj centar, koji je prije svega neutralan.
Osjetimo npr. bol, sjetimo se kako to nismo mi i dodatno još pojačamo našu namjeru da se svjesno vratimo u svoju neutralnu esenciju ili praznu nultu točku mira.
Tako svoju energiju i pažnju prebacimo s boli na izvor u nama.
Tamo gdje nam je pažnja to jesmo.
To ne znači da bol mora odmah prestati, već ovim prebacivanjem pažnje i promjenom perspektive mi više ne hranimo iluziju i ne osnažujemo bol. Vraćamo se u svoje realno, živo ja, koje je „mjesto“ iscjeljenja.
Bol je možda kronična i ima puno uzročnih pozadinskih uvjerenja, koji ju održavaju, pa će možda trebati osvijestiti više slojeva iluzornih velova. No isto tako je moguće i trenutno tzv. čudotvorno otapanje uzroka boli i trenutnog oslobođenja od nje, kada nam je pažnja na našoj živoj esenciji, koja je božanski izvor i kreator realnog. To se dešava kada smo spremni prihvatiti sve moguće ishode i nismo vezani niti za jedan.
Promjena perspektive može biti i samo na površnom nivou.
To je kada vanjskim dualnim manifestacijama dajemo neko drugo značenje i na taj način eliminiramo negativnu emociju i reakciju. Npr. „On me udario, jer me u stvari voli i zato što su danas njega povrijedili, pa je nervozan. „ Takva promjena perspektive može trenutno olakšati patnju, no ona nije prava dubinska promjena i ne oslobađa nas od ponavljanja istih situacija ili problema.
Ovaj primjer je kada mi u stvari čak niti ne mijenjamo površno uvjerenje, kroz koje gledamo na neku situaciju, nego na njega i prethodne slojeve ili velove dodajemo još nove vanjske slojeve. To je u stvari potiskivanje, gdje kroz redefiniranje, samo stavljamo novi sloj značenja .
To je kao da imamo ukusan bonbon /ja jesam prava priroda /, koji smo zamotali u celofan, pa na taj celofan stavili još puno slojeva neprozirnih raznobojnih papirića. Rezultat je da ne možemo doći do ukusnog bombona i da njegov okus, prosuđujemo po boji i kvaliteti vanjskog papira, a da pri tome čak niti ne znamo kakvih sve drugih papira ima ispod /velova iluzije ili potisnutih emocija i raznih prosudbi /.
Ovakvo samozavaravanje i potiskivanje neugodnog nalazimo u primjeru pokreta pozitivnog mišljenja, koji prethodno ne razrješava dublje negativne uzroke, nego samo površno lijepi pozitivna značenja. To je kao da na prljave papiriće bombona, stavljamo vanjski sjajni ukrasni papir. Zamotani bombon nam je pao u wc i mi ga izvadimo i zamotamo u taj lijepi privlačni papirić. Možda ga dodatno i parfimiramo da uklonimo neugodni miris.
No ima i drugih zdravijih načina površne promjene perspektive ili promjene značenja. To su one situacije, gdje na ukusni bombon stalno savljamo drugačiji papirić, ali da smo prethodno bacili onaj stari. Tu nema potiskivanja i postoji fleksibilnost u prosuđivanju.
Te druge površne promjene perspektive nas mogu postupno učiti kako lakše pomicati svoju fiksiranost za razna uvjerenja te se tako lakše možemo uklopiti u u živu realnu rijeku božanske kreacije. Možemo biti otvoreniji za prihvaćanje božanske volje.
Npr. pobjegne mi vlak i nakon toga kažem :“ Baš je dobro što sam propustila vlak, jer sam tako u čekaoni upoznala jednu divnu osobu. „ Tako se učimo prihvaćati višu božansku volju i lakše otpuštati vezanost za svoja očekivanja i kruto etiketiranje nečega kao lošeg ili dobrog. Kolektivno značenje je da kada nešto izgubiš ili propustiš, kako je to loše i negativno. No na ovaj način mi mijenjamo površno značenje događaja i oslobađamo se zatvora i pritiska kolektivnih uvjerenja.
Sami događaji su svi inače neutralni u svojoj srži. Mi smo ti koji projeciramo značenja na neutralne pojavnosti, bilo po kolektivnom uvjetovanom obrascu ili nekoj svojoj ego varijanti. Na ovaj način mi povećavamo svoju fleksibilnost i odvezujemo se od ovisnosti o staroj slici svijeta i očekivanja ega.
Prava dubinska promjena perspektive nas dovodi u stanje, gdje vidimo, razumijemo i osjećamo šire i gdje smo iznad nivoa mentalnog redefiniranja, dualnog prosuđivanja ili etiketiranja.
To je ujedinjenje beskonačnog i konačnog. Beskonačno ne prosuđuje i izvor je svih mogućih varijanti konačnih prosudbi ili značenja, koje se tada slobodno biraju i fluktuiraju. Stvarnom dubljom promjenom perspektive naša primarna identifikacija je sa beskonačnim.
Kada smo centrirani u svojoj dubini, onda smo automatski i u božanskom suosjećanju i drugačije vidimo vanjski svijet.
Ako u vanjskim objektima, situacijama i ljudima vidimo njihovu božansku esenciju, to znači kako smo stalno u božanskom suosjećanju, koje bezuvjetno prihvaća sve sekundarne vanjske refleksije.
Vidjeti u vanjskom njegovu esenciju, moguće je samo ako smo sami centrirani u svojoj esenciji. Tada je to jednostavna rezonancija. Bog vidi Boga, bez obzira na karakter vela, koji taj Bog nosi. Veo može emitirati ljutnju ili netrpeljivost, no Božanska esencija je stalno ista i zrači bezuvjetnom ljubavi.
Dakle mi vidimo i doživljavamo ono što trenutno sami emitiramo ili projeciramo.
Kada smo u svom centru i osjećamo centar druge osobe, onda nas taj veo ljutnje i netrpeljivosti neće više moći potpuno apsorbirati i uzeti svu energiju naše pažnje.
Božansko suosjećanje olakšava integraciju vanjskih dualnih polariteta. Mi ćemo osjećati negativnost u površnom sloju i možda se uključiti u igru, no istovremeno ćemo svjesno vraćati pažnju k svom centru, gdje nema te tenzije i neugode. Vraćamo se svom disanju i slušamo na više nivoa istovremeno.
Igru u kojoj je trenutno dominantna ljutnja, gledamo drugim očima i osjećamo da nas ona ne može suštinski ugroziti, niti povrijediti, jer smo ispunjeni iznutra te stoga i zaštićeni.
Od sekundarne je važnosti je li nešto pozitivno ili negativno, kada osjetimo zajedničko unutarnje ispunjenje i mir, koji daju temeljnu sigurnost i osjećaj povezanosti sa svim životom.
Božansko suosjećanje ne mora biti euforično stanje poput zaljubljenosti, nego može biti jedan tiši mirni osjećaj šireg prihvaćanja i dubljeg razumijevanja. Ono je puno više od kognitivnog razumijevanja i razumnog prihvaćanja svega. To je stanje u kome su um i srce jedno i stanje gdje je unutarnje i vanjsko stopljeno.
Zašto tako teško mijenjamo perspektivu i nismo u svojoj izvornoj percepciji bezgranične božanstvenosti ?
Zato što se bojimo svoje bezgraničnosti i zato što smo izvor svoje sigurnosti projecirali u održavanje realnosti odvojenih objekata .
Bojimo se da ćemo potpuno nestati i da ćemo izgubiti svjesnost.
Svjesnost se ne može nikad izgubiti, jer je ona naša stvarna priroda.
I kada rastočimo svoju trenutnu osobnost, ostajemo kao individualizacija, koja je svjesna sebe u trenutku, gdje se u svakom trenu nanovo kreiramo prema najvišoj božanskoj namjeri.
Tako ne gubimo svoju fizičku pojavnost i ona više nije obrnuta zrcalna refleksija, nego živo tijelo i živi božanski izraz.
I kao zaključak recept !
Za kuhanje ukusnog jela, izuzetne delicije zvane“ promjena perspektive „ bilo nam je potrebno :
-jedan jedini Bog koji se manifestira kao vanjsko mnoštvo
-naša svjesnost i razumijevanje, kako smo mi svi to jedinstveno božansko i da su polariteti dualnog i odvojenosti dio iluzornog vela
-naša svjesnost kako nam je u svakom trenu dostupna naša izvorna božanstvenost, bez obzira na tzv. stupanj duhovnog razvoja
-namjerno izazvano svjesno iskustvo svog pravog živog ja
- namjera da se tijekom dana stalno svjesno vraćamo u svoje izvorno pravo stanje.
-stabilno i jasno razumijevanje kako ono što je negativno nije stvarno
-ponavljanje iskustva vanjske igre, gdje smo centrirani u unutarnjem božanskom, uz stalni porast samopouzdanja u sebe kao božansko omnipotentno biće
-sve češće iskustvo milostivog i laganog odvijanja scenarija naše životne igre, radi promjene perspektive i centriranja u svojoj božanstvenosti, uz nevezanost za sadržaj naše životne priče
Priprema :
Sve sastojke dobro promiješamo i u trenu imamo jednu jednoličnu laganu prozračnu svetu smjesu, koju možemo odmah cijelu konzumirati.
Po želji se može dodati po prstohvat radosti, ljubavi i dječjeg čuđenja.
Ako vam je smjesa pregusta dodajte šalicu strpljenja, vjere, povjerenja, samopouzdanja i optimizma.
Ova delicija se ne smije držati u frižideru, nego se odmah treba u cjelosti konzumirati.
Oni koji boluju od ozbiljnijeg kroničnog nepovjerenja u sebe i imaju osjetljiviji, bolestan želudac, mogu ovu smjesu kuhati više sati polako na laganoj vatri.....duhovnosti. /Ako ste trenutno u nekoj našoj jadranskoj šumi, nikako nemojte koristiti tu vatru, jer to je vatra straha, ljutnje, agresije i vjerovanja u uništenje i zlonamjerne neprijatelje. To je naša unutarnja vatra koja pali i vanjsko. /
Kuhanjem smjesa postaje još laganija, fluidnija i žitkija i organizam je lakše prihvaća.
Skuhanu deliciju promjene perspektive, ove osobe mogu u početku uzimati malo po malo, no redovito.
Ova delicija ne deblja i možemo je konzumirati u neograničenim količinama. Sadrži sve vitamine i ostale sastojke, koji su potrebni organizmu i izuzetno je ukusna i lako probavljiva.
Oni koji se tako hrane ovom božanskom manom, postaju živi božanski izričaj i izlječeni su od svih bolesti.
Sastojke za ovaj recept možete nabaviti u svakoj boljoj trgovini !
Akcija, akcija, samo sada !!!
Trenutak sada je vrijeme akcije, kada ovi sastojci ne koštaju ništa, no možete ih preuzeti samo osobno tj. samo za sebe .
Sutra su zatvorene trgovine !
Pitajte one koji su bili jučer, pa će vam potvrditi kako je i jučer trgovina bila zatvorena !
Dobar tek, dragi bogovi, boginje i svjesni kokreatori !
Post je objavljen 24.08.2017. u 12:07 sati.