Nestrpljivi smo, brzo odustajemo.
Siđemo s puta pod izgovorom da nas nije
pratila Sreća, bodrio Bog, podržavao Svemir..
Ali i to je put, sići s puta na kojem si vidio neostvareni cilj.
Što je nedostajalo da ga ostvariš?
Vjera.
Vjera u sebe.
Tamo gdje stanuje Sreća, Bog ili Svemir.
Jer sve oko nas nalazi se u nama.
SAMO treba vjerovati.
To SAMO određuje put i cilj.
I to skretanje s puta pruža priliku ojačati vjeru.
Kad to izvana zapne, vrijeme je da zapneš iznutra,
Ne da odustaneš.
Opet će te na drugom putu dočekati isti onaj koji vjeruje ili ne vjeruje.
Isti ti...ako si nisi dao priliku naučiti kad te život izazvao.