Moj mi se život kao eksperiment čini,
u svakom satu, danu i godini,
sve me nešto na nepoznato podsjeća,
a ja se osjećam kao poderana, prazna vreća.
Nikako formulu života da shvatim
i da se svojoj lijepoj pameti vratim,
sve nešto tuđu svijest koristim
i hranim se lažnim obrascima istim.
Koji li su pravi obrasci za život?
Da mogu barem vidjeti neki unutarnji spot
kao na televiziji kad me za kupovinu mame,
dala bih za njega, brate, sve svoje pare!
Tada bih valjda eksperiment mogla provesti
i mirno hranu svog života jesti,
a ovako, duša mi ostade gladna
potlačena, neshvaćena, žalosna i jadna.
Pa Boga molim, da mi dâ znanje
i osvijetli moje unutarnje stanje
u kojem više neću biti eksperiment,
već ću voditi život, kao da je svet.
Tada bih zanla tko sam, što sam,
otkud sam, kako sam i zašto sam
izabrala ovaj život živjeti kroz vrijeme
i nikada više ne bih nosila nepotrebno breme.
Shvatila bih sve formule svoje
i zbog čega one ovdje postoje,
bila bih, brate, puna nova vreća
od drugih ljudi ni manja ni veća.