Idemo na XXXIII. SOZAH u Beli Manastir (4) - BELI MANASTIR
Beli Manastir jedini je grad, najveće naselje i središte hrvatskoga dijela Baranje. Naziv mu je izveden iz madžarskoga Pelmonostor (Pelov samostan) danoga po manastiru sv. Mihajla izgrađenom 1227. na mjestu Pel u vlasništvu ugarskoga palatina Moysa de Dara. U rimsko doba postojala je utvrda Mons aureus (Zlatno brdo). Sadašnji naziv nosi od 1923. Smješten je na jugozapadnim padinama Banske kose. Dijelovi grada su Beli Manastir-Planina, Beljsko naselje, Haljevo, Palača i Sudaraš, a naselja Beli Manastir, Branjin Vrh, Šećerana i Šumarina. Grad ima oko 11.000 stanovnika. Najviše je Hrvata, pa Srba i Madžara, no u tomu multietničkome gradu živi više od 20 različitih nacija.
Katolička crkva sv. Martina zaštitnika grada, pravoslavni hram sv. arhangela Mihaila, dvije osnovne škole, tri srednje škole, umjetnička škola, nogometni klub „Šparta“, Hrvatski radio Baranja, Radio Banska kosa, više KUD-ova, groblje iz XVII. stoljeća, vidikovac, spomenik borcima Crvene armije, veliki broj udruga građana, Hrvatski dom, Gradsko kazalište, Gradska knjižnica ... nalaze se ili imaju sjedište u Belome Manastiru.
Na koncu nešto što prvi puta pročitah. Naime, još 1999. pokrenuta je inicijativa za promjenom naziva grada. Neki od prijedloga bili su Sveti Martin Baranjski, Martingrad, Baranjagrad, Baranjski Martin i Samostangrad. Izgleda da je sve ostalo samo na inicijativi.