U mjesecu cvijeća i Marijinom mjesecu u Gradu Pagu je 19. svibnja 1824. rođen Stjepan Buljeta. Najveća gradska ulica «Vela ulica» u kojoj je obitavao u svojem djetinjstvu u rodnoj kući otvarala mu je životne vidike.
Kao dijete paškog posjednika stekao je uvjete da njegov život bude usmjeren prema školi i svećeničkom pozivu. Pučku školu pohađao je u rodnom Gradu, dok je klasičnu gimnaziju i studij filozofije završio u Zadru na državnoj filozofskoj školi.
Studij teologije apsolvirao je na Centralnoj bogosloviji u Zadru. Za svećenika je zaređen 10. listopada 1847. godine.
Paški Kaptol u crkvenoj hijerarhiji zadarske nadbiskupije zauzima visoko mjesto, tako je Stjepan Buljeta na prvu dušobrižničku službu kapelana i koralnog vikara upućen u svoj rodni Grad pri kolegijalnoj crkvi.
Zajedno sa tom službom pridodana mu je i služba dušobrižnika u Gorici, gdje će biti i župnik (1851. – 1863.).
Godine 1853. postaje vjeroučitelj na muškoj osnovnoj školi, a 1858. godine je i vjeroučitelj na ženskoj školi kod koludrica Benediktinki u Pagu.
U službenom popisu zadarske nadbiskupije 1856. ubilježen je kao koralni vikar i ceremonijar zborne crkve u Pagu. Godine 1860. obnaša i službu korizmenog propovjednika. Sve nas ovo upućuje da je knjiga Stjepanu bila neizbježna družica, jer bez dodatnog znanja ne bi mogao obnašati sve ove dužnosti. Iz svega je vidljivo da je svećenik Buljeta posebnu pozornost usmjeravao prema ceremoniji službe te gajio crkveno pjevanje. Zabilježeno je da je svećenik Buljeta u vršenje svoje službe bio potpuno predan i veoma strog. Stoga je u svećenićkim krugovima, kao i među pukom slovio kao čestit i pobožan svećenik odan crkvi i njenom nauku.
Zato je i njegov svjetovni život dostojan svake pohvale. Njegov politički život bio je vezan uz hrvatsku narodnu stranku u kojoj je još za mladosti bio u prvim redovima. Godine 1848. potpisnik je proglasa «Slavenske lipe» u Zadru. Slavenska lipa je društvo koje je okupljalo istaknute predstavnike hrvatskog narodnog preporoda. Kao takav je i materijalno potpomagao gotovo sva hrvatska društva i ustanove.
1884. godine pomagao je i općinske izbore u Gradu Pagu sa borbom da općina dobije svoj hrvatski znamen. Stoga je biskupu Josipu Jurju Strossmayeru u ime paških Hrvata odaslao brzojav prigodom njegovog imendana, na kojem mu je biskup Strossmayer odgovorio javno preko Narodnog lista. Sve značajnije hrvatske obljetnice obilježio je misnim slavljem u koludraškoj crkvi, koje su registrirali razni listovi u Zadru.
Grad Pag je vapio za kulturnim identitetom, stoga je Stjepan Buljeta dao svoj pun obol pri osnivanju prve hrvatske čitaonice pod nazivom «Hrvatska sloga» 1873. godine. Pažani su očito bili željni znanja pa su i paški pravaši osnovali svoju čitaonicu 1896. godine. Kao svoj doprinos za potrebe nove čitaonice nabavio je veliki zidni sat, dok se njegov foto portret nalazio na zidu čitaonice. Božja providnost je htjela da se 119. godina kasnije, 14. veljače 2015. a 111. godina nakon njegove smrti, preko puta njegove rodne kuće ponovno otvori obnovljena čitaonica.
Epidemija kolere koja je vladala od 1852. do 1855. nije svećenika Buljetu ostavila ravnodušnog. Kao revni sin crkve brinuo se za oboljele osiguravajući im cjelokupnu skrb. Poradi toga pohvaljen je od ordinarijata paške preture (upravno-političko tijelo) i Namjesništva u Zadru.
1. rujna 1868. godine imenovan je paškim kanonikom. Time je stekao pravo vršiti svečano bogoslužje te dnevno obavljati službu u koru moleći kanonske časove. Za vrijeme kanonikata bio je predstojnik Javne dobrotvornosti i član mjesnog Školskog vijeća.
Od 1868. godine pa sve do svoje smrti stalni je kapelan koludrica sv. Margarite. Bio je njihov stalni ispovjedanik.
Stjepan Buljeta paški kanonik umro je 1. veljače 1904. godine u Pagu i pokopan u obiteljskoj grobnici na gradskom groblju. Njegovu smrt zabilježila su sva hrvatska glasila u Dalmaciji. Od njih treba izdvojiti nekrolog objavljen u «Hrvatskoj kruni» koja se biranim riječima oprostila od nestora paške crkve i prvaka hrvatske misli u Pagu.
Post je objavljen 21.08.2017. u 22:54 sati.