Koja je razlika između pilota američkog bombardera koji baci bombu na neko sirijsko selo i pobije nedužne mještane, žene, djecu, starce, i terorista koji s kombijem pobije nedužne turiste u nekom europskom gradu? Nikakva, obojici su isprani mozgovi da misle kako čine nešto dobro, a postali su bolesne kukavice i zločinci. Međutim, obojica su istovremeno i heroji. Za mnoge ljude u zapadnim zemljama (ali i drugdje) onaj pilot je heroj koji se bori protiv islamskog ekstremizma i terorizma, a za mnoge ljude u bliskoistočnim zemljama (ali i drugdje) onaj terorist je heroj koji se bori protiv križara – silovatelja islamskog svijeta.
Sukob zapadne kršćanske civilizacije i islamskog svijeta traje od stoljeća sedmog, od prvotnih arapskih osvajanja, preko križarskih ratova i osmanlijskih osvajanja do konačne kolonizacije arapskih zemalja od strane europskih sila nakon 1. svjetskog rata. Od tog trenutka do današnjeg dana zemlje bliskog istoka su pod apsolutnom dominacijom zapadnih sila. Terorizam je između ostalog i reakcija na teror, i kao takav je bio i ostao način borbe raznih tzv. oslobodilačkih pokreta (PLO, IRA, ETA, HOP...) Tako da se ne trebamo čuditi k'o pura glisti što je islamski terorizam izravna posljedica terora zapadnih sila nad narodima bliskog istoka.
I stoga će njihovi heroji/zločinci i dalje dolaziti u naše zemlje i ubijati će nas i našu djecu dok god naši heroji/zločinci ne odu iz njihovih zemalja i ne prestanu ubijati njih i njihovu djecu, i nema tih žica i ograda koje će ih spriječiti da dođu. Napade u Europi ne mogu spriječiti zabrane ulaska migrantima, već jedino prestanak eksploatacijsko-kolonizatorske politike zapadnih zemalja prema bliskoistočnim zemljama. Najveća ironija je što velika većina tih jadnih ljudi koji su izgubili sve u životu, svoj dom i svoje bližnje, naivno dolazi potražiti spas u zemlje koje su im to zlo i nanijele.
A mi, građani zapadne prosvijetljene kršćanske civilizacije, što mi činimo? Mi podržavamo politiku koja siluje islamski svijet, mi biramo političare koji naređuju bacanje bombi na njihove domove, a onda se zgražamo kad nam se tu i tamo neka od tih bombi vrati s pokojim teroristom te ubije neko „naše“ dijete, jer ono je nevino. Naravno da je nevino, kao i „njihovo“. Ne zavaravajmo se kako mi u Hrvatskoj nemamo veze s američkim bombama, i mi plaćamo te bombe, u članstvu smo NATO-a i EU, podržavamo tu politiku, čak si dopuštamo da nekima u njihovoj zemlji krojimo pravdu šaljući naše vojnike. U Hrvatskoj nema afganistanskih vojnika koji nama kroje pravdu.