Danas. 20 8. 2017., bi bilo mudro dublje zaroniti u sebe, jer to podržava i kozmički ciklus.
Zamislimo da smo van naše osobnosti i svih identifikacija i van naše svakodnevne životne priče i sadržaja.
Što onda ostaje ?
Tamo nema nikakve referentne točke za koju bi se uhvatili.
Možemo se osjetiti izgubljenima ili nepostojećim, što zastrašuje.
Kako bi to nadišli, neka ova današnja izjava bude referentna točka, za koju ćemo vezati svoju svjesnost /majmunski um treba zaposliti s nekom višom idejom /:
Almine : „Free from agendas and with the intimacy of an open heart, I interact with those I encounter along my eternal journey“
Današnja namjera mi je da otpustim sve programe, planove, navike i maknem sve ono što stoji na putu otvorenog srca i moje najdublje intimnosti sa životom. Iz tog stanja moja interakcija sa drugima će biti sasvim drugačija i autentični izričaj postaje jedina opcija.
Kada nema iluzornih velova, koji zaklanjaju čistotu srca, onda se u našem iskustvu rađa ono što je živo i stvarno. Tako postajemo protočna rijeka za novo i neznano što nam dolazi.
/Hvala Eli na njenoj namjeri i molitvi : „Prepustiti se spontanom živom tijeku života s povjerenjem! Ko – kreacija sa Izvornim Vorteksom! „/
Od čega se sastoje ti velovi ?
Od prosudbi uma i prosudbi srca ili starih emocionalnih naslaga srca.
/Hvala Dunji na ovom linku :https://www.fmtv.com/watch/e-motion /
Nije poanta da maknemo samo negativne aspekte velova, a pozitivne ostavimo.
Ako i maknemo sve negativno ostaju pozitivna uvjerenja o životu, koja onemogućavaju transcediranje naše vezanosti za matrix, čija je realnost u linearnom vremenu.
Neminovno ponavljamo obrasce prošlosti, koji tako postaju naša unaprijed određena budućnost. Možda je to prekrasna budućnost, no ona nije živi božanski izraz, nego samo repetitivni lijepi program.
Najteže se osloboditi sentimenalnih tiranina srca, koji se manifestiraju u obliku prosudbi srca : „ Ovo volim, ovo mi se sviđa i želim to zadržati i ponavljavati.....ovo je ugodno i sigurno......itd „
To su ugodne emocije, koje su povezane sa onim što je um okrakterizirao kao pozitivno, dakle rezultat prosuđivanja i dijeljenja svega na dobro i loše.
No one su veo, koji onemogućava da direktno božansko iskustvo trenutka uđe u naše svjesno iskustvo.
Dok je pažnja na velu pozitivne emocionalne prosudbe, ne osjećamo esenciju, koja je ispod pojavnosti.
Tako ostajemo na površini zarobljeni u vanjskoj igri oblika i životne priče.
Naše srce nikada ne može biti zatvoreno. To je samo dojam, radi velova na kojima nam je pažnja dominantno.
Malo ja će sve poduzeti samo da mu se ne izbrišu ove pozitivne prosudbe srca i da ne izgubi svoju kontrolu.
MNOGI PORUKE OVOG TIRANINA DEFINIRAJU KAO SVOJE VIŠE DUHOVNO VODSTVO, NO ONE TO NISU.
„Srce mi kaže da idem tamo, jer je to dobro za mene“. To ne kaže srce nego staro pozitivno iskustvo, koje malo ja želi opet ponoviti i zadržati u linearnom vremenu tj. u budućnosti.
Suptilna je razlika između stvranog nevezujućeg unutarnjeg duhovog vodstva i glasa inercije starih programa.
Kako je razlikovati ?
Upravo po tome koliko smo vezani za ishod ili očekivanja ili naš plan kako bi nešto trebalo izgledati.
Kada spontano kreiramo novi živi trenutak, onda nema očekivanja niti agende.
Uživamo u spontanosti trenutka i pošto smo centrirani u svojoj dubini iz nas izvire unutarnji osjećaj sigurnosti i ispunjenja te ne obraćamo pažnju na vanjske izvore sigurnosti ili ispunjenja.
Što danas onda činiti ?
Isto što i inače. Biti svjestan promatrač svoga iskustva, koji se stapa u jedno sa svojim iskustvom.
Prihvaćanje i predaja neće nikada doći od maloga ja, bez obzira koliko to on to razumije.
To bi značilo da on sam briše samog sebe, a to je nemoguće.
Predaja božanskom izvoru i svom otvorenom srcu ide kroz svjesno promatranje velova uma i srca, uz namjeru da čujemo glas svoje dubine. Centrirani smo u svojoj mirnoj esenciji i od tamo sve promatramo.
Puštanje da bude ono što jeste, uz fluidno promatranje.
Tako se usklađujemo sa svojom najvišom frekvencijom, koja je inspiracija za manifestiranje u trenutku.
Tada ne manifestiramo po programu i planu velova uma i srca, nego po najvišoj božanskoj živoj volji.
Tada je lako i spontano biti prepušten božanskom, jer smo stopljeni s njim.
Vanjske kreacije su sekundarni efekt našeg jedinstva i prestaje djelovati linearni zakon uzroka i posljedice.
Današnja odluka: Neću više graditi svoju kuću budućnosti od cigala prošlosti !
Moje tijelo više neće biti zamrznuta prošlost, nego novi svježi božanski izraz trenutka.
Svaka fizička stanica je tada izraz bezuvjetne radosti, ljubavi i cjelovitosti. Dodirujući svoje tijelo dodirujem ljubav u svojoj potpunoj manifestaciji. Dodirujući tijelo druge osobe dodirujem božansku cjelovitost.
Kreator je postao jedno s kreacijom. Moj dah je dah beskonačnog božanskog. Moj pogled je pogled beskonačnog božanskog.
Iskustvo hodanja po zemlji je direktno iskustvo, koje ima beskonačno i cjelovito božansko.
Ja sam u svakom trenu nova, svježa i cjelovita !
Moj sutrašnji trenutak neće biti ponovljeno i „ copy- paste „, staro iskustvo.
Prepuštam sve svoje planove i navike beskonačnom božanskom !
Moje malo ja je dio božanske cjelovitosti i kroz njega beskonačno božansko ima konačno i fokusirano iskustvo. To iskustvo je u svakom trenu novo i svježe. Malo ja ga ne zadržava i nije vezano za njega.
Sutra nije linearni efekt od jučer.
Sutra je samo novo i živo iskustvo kreiranja i nije linearno vezano za prošla iskustva.
Sutra je multidimenzionalni izraz stvarnog života, bez vremena.
Kad sam prepuštena potpuno, onda nestaje iluzornog linearnog vremenskog razdoblja, između uzroka i posljedice ili između namjere i manifestacije.
Post je objavljen 20.08.2017. u 14:28 sati.