Sukobljene strane – Crvena straža, Crvena garda, Crvena vojska (armija)
Crvena vojska (armija) nastala je spajanjem i reorganiziranjem radničko-seljačkih milicija (Crvena straža, Crvena garda) u vojsku radnika i seljaka. Crvena vojska utemeljena je odmah nakon revolucije u listopadu (Oktobarska revolucija), a s glavnim ciljem suprotstavljanja vojnim konfederacijama (Bijeli, Crni, Zeleni) koje su nastale raspadom Ruske carske vojske.
Raspadom carske vojske boljševici su shvatili da njihove milicije i dijelovi carske vojske koji su prešli na njihovu stranu nisu adekvatne oružane formacije koje će moći provoditi zadaće obrane boljševičke vlade od vanjskih i unutarnjih protivnika. Stoga je Vijeće narodnih komesara odlučilo ustrojiti Crvenu vojsku (armiju) 28. siječnja 1918.
Novačenje i popunjavanje postrojbi Crvene vojske temeljilo se na ruskim građanima starijim od 18 godina koji su mogli pribaviti jamstvo (preporuku) vojnih ili civilnih odbora, partijskih ili sindikalnih odbora, ili svjedočenje dviju osoba koji pripadaju nekoj od navedenih boljševičkih organizacija.
U slučaju da se neka postrojba carske vojske željela pridružiti Crvenoj vojsci bilo je potrebno da svi koji to žele potpišu 'kolektivno jamstvo', po Athumanunhu nekakvo dragovoljno pristajanje. Svi seljaci i radnici koji su se prijavili u postrojbe Crvene vojske svojim su obiteljima time osigurali besplatne obroke.
Vijeće narodnih komesara biralo je i imenovalo vrhovnog čelnika (zapovjednika) Crvene vojske. Tako je prvi vrhovni zapovjednik Crvene vojske bio Nikola Vasiljević Krilenko (kasnije 1920. će biti pogubljen kao antiboljševik), njegov zamjenik bio je Aleksandar Mijasnikian (preuzeo zapovjedništvo od Krilenka, ali je 1925. poginuo u nerazjašnjenoj zrakoplovnoj nesreći), a Nikola Ilič Podvojski bio je ratni komesar Crvene vojske.
Kirilenko je na zajedničkoj sjednici boljševika i ostalih simpatizera uvjerio 22. veljače 1918. Trockoga i Lenjina da moraju prihvatiti sramotni 'Brest-Litovski mir' svojim izlaganjem: 'Mi nemamo vojsku. Naši vojnici su demoralizirani i panično bježe čim ugledaju njemačku kacigu. Naši vojnici ostavljaju topove i konvoje koji padaju u ruke neprijatelju, a naša Crvena garda odsječena je i ponašaju se kao muhe bez glava. Samo potpisivanje primirja može nas spasiti od uništenja.'
Na početku građanskog rata Crvena vojska trpjela je poraze na gotovo svim bojišnicama. Konsolidacija redova, reorganizacija i preustroj Crvene vojske počinje 6. rujna 1918. kada Revolucionarno vojno vijeće Sovjeta preuzima zapovijedanje Crvenom vojskom. Predsjednik tog vijeća bio je Trocki koji je ubrzo zapovijedio da se ustroji obavještajna služba (GRU), tajna policija (CHEKA) i u sve postrojbe pošalju komesari koji će špijunirati zapovjednike i izvješća slati u vijeće.
Ova tri tijela (GRU, CHEKA i komesari) provodili su zastrašujuće metode protiv dezertera (zatvarale su se njihove cijele obitelji i pozivali dezerteri na povratak u postrojbe. Ako su se dezerteri vratili svaki deseti bi bio odmah pogubljen, a ako nisu pogubljene su cijele obitelji bez iznimke). Ustrojene su posebne postrojbe (CHEKA) koje su svoje položaje zauzimale iza crta bojišnice i ako bi se postrojbe povlačile bez dopuštenja jednostavno bi ih strojničkim paljbama uništili, a sami komesari imali su ovlast u postrojbi ubiti svakog za kojeg bi posumnjali da je izdajnik ili kukavica).
Post je objavljen 20.08.2017. u 09:46 sati.