Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mojeduhovnevjezbe

Marketing

Moj pogled na univerzum

Ponekad se mislim, šta bi bilo kada bi mi netko, na nekom pustom otoku, gdje nema kompjutera ni knjiga, postavio pitanje, što je za tebe univerzum?
Evo, pokušati ću odgovoriti.
Univerzum je za mene, jedno ogromno živo biće, a i njegovi dijelovi također. Mislim da je zbog stalnog prelijevanja energije sa suptilnijih nivoa realnosti na grublje, i obratno, zapravo teško i postaviti neku granicu, i da možemo govoriti samo uvjetno o 'neživoj prirodi'. Mislim, da na način kako smo mi živi, kako nastajemo i razvijamo se i na kraju umiremo, kroz te faze prolazi i sam univerzum.
Analogija našeg tijela i univerzuma može pokazati, kako su zapravo sve žive forme u univerzumu na neki način slične. Najmanji dijelovi našeg organizma, atomi, u univerzumu se manifestiraju kao zvjezdani sistemi. I kao što zvijezde u svemiru imaju različit broj planeta koje se vrte oko njih, tako naši atomi, odnosno jezgre imaju različit broj elektrona. Velik prostor svemira ispunjen je prazninom, koja zapravo i nije praznina, već nemanifestirana energija. Velik prostor našeg tijela je ispunjen prazninom, koja opet to i nije, zbog suptilnijih formi energije, koji ga prožimaju.
Priroda energija u univerzumu je dvostruka, možemo reći električna i magnetska. Te dvije energije održavaju naše tijelo, naš zvjezdani sistem, našu galaksiju i cijeli univerzum. Bez suptilnijih energija, dolazi do raspadanja fizičkih formi. Svemir nije baš jednostavno građen, slojevit je, tako da na svakom 'višem' nivou gubi se grublje tijelo sa prethodne dimenzije.
Ako idemo tom analogijom, svemir je nastao najprije na onim suptilnijim nivoima. Naravno, od jednostavnih formi, kao npr. elektrona koji se okreće oko jezgre, sve do sve kompliciranijih oblika. Potpuno isto kao i ljudski organizam, od dvije stanice, koje se zatim spajaju, rastu i razmnožavaju, isto je tako rastao univerzum. Ako je univerzum živo biće, može se naslutiti da postoji način kako to biće (na neki nama još nepojmljivi način) porađa druge univerzume, pa tako i sam taj naziv nije ispravan, jer se u stvari radi o multiverzumu.
Znači naš je svemir možda samo jedan od brojnih svemira u univerzumu. Energije svemira ili kozmosa su nam još uvijek nedokučive, ali kao što sam ranije spomenuo, zasigurno postoji njihovo prelijevanje, kako sa suptilnijeg na grublji plan, tako i npr. na samom fizičkom planu. Energija kruži svemirom u spiralnim oblicima. Ovo je najbolje vidljivo iz oblika galaksija. Po meni, tzv. crna rupa u središtu galaksije i nije neka rupa, koja poput usisivača proždire cijele zvjezdane sisteme, već jedna vrst 'električne centrale', koja energijom, i to oblikotvornom energijom, utječe na stvaranje živih bića u dotičnoj galaksiji.
Planete pojedinih zvjezdanih sistema onda predstavljaju svojevrsne 'transformatore', koji tu energiju dalje kanaliziraju. Energija svakog planeta jest jedinstvena, međutim pri formiranju oblika na zemlji ona postaje sinergija, svih osam planeta plus asteroida i satelita. Biće koje se rađa na zemlji, nakon nekoliko tjedana zadobije kružni oblik, koji na neki način imitira 12 polja energije, sa pripadajućim energijama nebeskih tijela. Svako živo biće ima svoju vlastitu fizičku oznaku, svoj genetski kod, koji je za njega specifičan. Tijela se oblikuju prema njihovom 'duplikatu' na suptilnijem nivou.
Ono što fizička tijela pokreće jesu jedna vrsta suptilnih kotača, na vanjskom, suptilnijem tijelu. Ta se energija prelijeva na fizički plan, a također postoji i stalno spiralno kruženje energije u stanicama tijela, pomoću 'centrala' u stanicama. Analogno tomu, u svemiru se mogu poistovjetiti centrale u galaksijama, koje daju energiju sistemima. A pulsari, su možda također jedna vrsta energetskih kotača, koji energiju prenose, na za sada još misteriozan način, diljem univerzuma.

Post je objavljen 19.08.2017. u 11:38 sati.