U moru sjećanja
u zaboravu mora...
sjetih se jedne noći
koja nije bila samo moja..
Stajao sam tako s pogledom u daljinu
sa željom u srcu
da svi snovi ispune životnu prazninu.
Mjesec je gorio od želje postanka
a sve je izgledalo kao nestvarna, kao trajna
životna uspavanka.
Gromovi tad počnu sijevati,
Nebo se zacrni.
Opomena je to stigla –račune podmiri!
I tako u krug,
svaku noć isto da emocije ne izgubi
da sve uvijek bude tako bistro i čisto.
(iz zadnje knjige - SUZO MOJA, NE ZABORAVI ME !)
Post je objavljen 18.08.2017. u 10:39 sati.