Svi znamo koliko je bogat dominikanski red sa svojim brojnim svetcima, uglednim teolozima, umjetnicima, znanstvenicima, pedagozima... No, svako malo se iznova podsjetimo koliko su laici važni u tom redu te koliko su oni doprinjeli duhovnoj baštini reda. Tako svi sigurno znamo za Pier Giorgia Frassatia, poznatog po svojoj ljubavi prema prirodi i onima najpotrebitijima. Zatim za Giorgia La Pira, dominikanskog laika koji je bio gradonačelnik Firence, nadaleko poznat po promicanju mira među narodima nakon Drugog svjetskog rata, a kojeg su građani Firence nerijetko viđali kako bos hoda gradom nakon što je nekom siromahu poklonio svoje cipele.
No, jedno ime kao da je ostalo pomalo po strani, iako se radi o čovjeku koji je pokazao svoju veličinu u najtežim vremenima. Gino Bertali je bio vrhunski talijanski biciklist koji je u tri navrata pobijedio u poznatoj utrci Giro d'Italia i dvaput na Tour de Franceu.
Radi se o skromnom i pobožnom čovjeku koji se rodio 1914. nedaleko od Firence. Zbog svoje popularnosti i sportskih uspjeha, ali i pobožnosti koja je okrunjena pristupanjem Trećem redu sv. Dominika, papa Pio XII. osobno je blagoslovio njegov brak sa suprugom Adrianom, a Gino mu je za uzvrat darovao svoj trkaći bicikl.
Gino je bio poznat po tomu što je uvijek prekoravao svoje timske kolege kada bi psovali, redovito se molio, a najviše bi volio kada bi mu djeca, koja bi ga došla pozdraviti uz cestu, pjevala pobožne pjesme dok bi prolazio biciklom.
No, njegovi uspjesi na sportskom planu nisu bili za svjetovnu slavu, nego ih je itekako znao koristiti tijekom Drugog svjetskog rata kako bi činio dobro u okruženju kojim je zavladalo samo Zlo. Naime, kako je bio svima poznat kao vrhunski biciklist, primjetio je da se vozeći bicikl može slobodno kretati cijelom Italijom bez zaustavljanja od strane vojske ili policije. Pridružio se talijanskom pokretu otpora te biciklirajući po Italiji prenosio povjerljive informacije i falsificirane dokumente koji su zatim bili korišteni kako bi se izbavljali tada progonjeni Židovi koji su se skrivali po talijanskim samostanima i privatnim kućama.
No, njegova borba nije stajala tu. Osobno je skrivao ždovske obitelji u vlastitom domu prije nego bi osigurao njihov prijevoz na sigurniju lokaciju. Čak postoji priča o tomu da je znao za svoj bicikl privezati prikolicu u kojoj bi prevozio nekoga od tih progonjenih, a na pitanje policije ili vojske o tomu što će mu prikolica na sportskom biciklu, on bi samo odgovorio da mu dodatni teret koristi prilikom vježbanja. Osim toga, koristeći svoju popularnost među policajcima i talijanskim vojnicima nerijetko bi s njima započinao razgovore u kojima je znao saznati gdje i kada se spremaju racije na mjesta na kojima se skrivaju Židovi.
Nakon nekog vremena fašisti su počeli sumnjati u Bartalia, čak mu i prijetiti smrću, no on je na prijetnje odgovarao vrlo jednostavno: "Činim ono što mi je u srcu".
Godine 2013., gotovo 13 godina nakon njegove smrti, memorijalni centar posvećen žrtvama Holokausta Yad Vashem proglasio je Gina Bartalia Pravednikom među narodima zbog sudjelovanja u spašavanju velikog broja Židova.
Zanimljiv detalj iz Bartalijevog života jest i situacija u kojoj ga je papa Ivan XXIII. zamolio da ga nauči voziti bicikl. Bartali je preminuo 2000. godine okrijepljen svetim sakramentima. Iza sebe je ostavio suprugu Adrianu, dva sina i kćer. Talijanski olimpijski komitet proglasio je dva dana žalosti te je prije svih sportskih događanja održana minuta šutnje za ovog velikog dominikanskog laika i čovjeka kojemu je pouzdanje u Gospodina bila najveća životna snaga i izvor hrabrosti u vremenima u kojima su, kako bi rekao poznati ruski književnik Solženjicin, ljudi zaboravili Boga.