Nekad sam za sebe znao govoriti da imam pozitivan duh. Mislim da to ne mogu sada reći. U svemu tražim manu, ništa me ne uzbuđuje, ne znam se pošteno obradovati... Ne znam šta je uzrok tome, ali sam postao sam sebi težak. Možda je to zbog cigara, one me znaju učiniti depresivnim jer dok ih pušim razmišljam kako ne bih trebao pušiti i tako u krug. Možda je nedostatak sna, rijetki su dani kada odspavam svojih 8 sati s mirom.
A onda nemam ni neka pozitivna očekivanja za budućnost. Kao i uvijek, mislim da je problem do nekog drugog, do posla i da kada bi promijenio posao da bi bilo kao u redu. Problem je u meni. Siguran sam.
Nastojat ću da potisnem misli i da što manje razmišljam nego da jednostavno odrađujem stvari i da nastojim uživati i u malim stvarima. Možda te male stvari nemaju neku veliku vrijednost, ali s druge strane puno znače. Čovjek ne cijeni stvari koje ima dok ih ne izgubi. Ne smijem to dozvoliti.
Idemo dalje!
Post je objavljen 17.08.2017. u 12:03 sati.