Marketing
Crveno jezero...
Na pučini privida praiskonska Venera i sjećanja.
Tražila sam te u snovima, u oblacima, u riznici pamćenja.
Bio si biserni sjaj kolajne na vratu vremena,
bijela perla na dnu oceana,
ronila sam snovima.
U jecaju tišine lahor istine, u pustinji želja njena srž,
u trenutku dašak vječnosti.
Bježala sam u samotnost, u nedogled vremena,
a prostor je postajao sve manji.
Zgusnuće bitka do entropije,
dah je bivao sve krači,
srce je titralo uzbunom,
zaboravljalo odkucaje,
prijetilo uraganom nutrine.
Dogodilo se na današnji dan u zavjetrini sna i oluji zbilje.
Poveo si me tragom zastrašujuće legende.
Privid tajanstvene ponornicie,
jezera ljudskih čežnji, u podmorju
vrtlog oslobađajuće vrulje.
Vidjeh dubinu propuntale zemlje,
nestajanje zla, oholosti i taštine.
Čudesnost kamenjara,
na crvenim liticama i modrini istine
tragovi tvoga djetinjstva, šapat tvojih praotaca,
ushit pobjedi dobrote.
Doživjeh magiju crvenog jezera i njegov iskon.
Čarolija nestajanja zla se širila oko nas.
Oćutih spokoj.
S neba je kapalo sunoćavanje.
Spramčiok suncu uronismo u purpur sutona.
Začuh tišinu toploga zlata.
U času čelopeka, u suglasju mene i njega istina,
čovjek i sunce se grle u središtu svemira i jednako vrijede.
Bilo je kao u snu, a bila je zbilja.
Na bijelom oltarniku dana čestičnjak,
zlatna hostija i sreća.
Alba novokrštenja se ovila oko nas,
zakoračismo u odaju ogleda i odjeka.
Čuvaj ovaj san!
Čuvajmo ga zajedno!
Čuvamo ga tri desestljeća!
Dijana Jelčić
Post je objavljen 17.08.2017. u 07:27 sati.