Marketing
Drvo koje šapuće...
Tragovi u pijesku vremena… stope koje dolaze iz ničega i vode u ovo blješteće sada… i sjećanja uklesana u hrid na obali oceana snova… o njih se razbijaju valovi trenutka… blješte kapi pod Suncem… razlijeva se slap svjetlosti u iskričavu stvarnost… sretnu svakodnevicu… slijeva se u kalež života… u ciborij koji čuvamo na oltaru ljubavi…
Izmiješane legende, Irska, keltska, Bogorodicina ukazanja, svetišta na obzoru sjećanja... volim uranjati u tajne njihova značenja... tada osjećam kako izmišljaj oživi, kako postajem djelićem iluzije, titraj prohujalog vremena.
Pamtim dane prvih susreta… pamtim prvi osmijeh u tvojim očima… pamtim grančicu i okus oškoruša koje si mi darovao kao znamen prohujalog vremena… kao simbol drevnog vjerovanja u njenu moć… to drvo šapuće tajne čovjeku koji želi i zna slušati…
sjećam se tvog šapata… a graničica je tihovala legendu o rađanju prve žene iz cvijetova oskoruše…
Nisam zaboravila sjaj u tvojim očima… ni titraj svoga srca u koje je uranjao uzdah sutonskog neba…
Ispreplitanje legendi budi u meni još uvijek znatiželju… isprepliću se misaono- osjećajne slike… Gospina ukazanja širom svijeta… vjerovanje u ljepotu i ljubav… jer ljubav je uvijek tu, oko nas i u nama… i nije važno hoćemo li ikada saznati istinu… epohe su se smjenjivale… vjerovanje je ostalo… u malim dozama je nataloženo u dubini svijesti… iza misli se, u labirintu ogledala, zrcale divne slike… rado lutam koridorima pamćenja… volim te susrete na rubu vremena… na graničju mistike i znanosti… oplemenjuju… bude nadahnuće… daruju uvijek nove osjećaje…
Sretna sam što vidjeh i osjetih snagu svetišta u dolini tvoje mladosti… tamo na Svetom brdu doživjeh zagrljaj neba i zemlje… neizrecivu blizinu svetosti Velike Majke i tebe… moć ljubavi… začudni mir u srcu… ritam vatre u krvi… umiranje i rađanje u sretnom trenutku spoznaje… to mjesto oćutih kao okosnicu daljnjeg putovanja sudbinskim stazama…
Još uvijek osjećam snagu afrodizijaka zgusnutog u maleni plod prastarog drveta… osjećam neuništivost njegove moći u okusu koji još uvijek bdije na nepcu sjećanja… i čujem šapat drveta o nerazotkrivenim tajnama...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 15.08.2017. u 11:01 sati.