Marketing
Susret sa istinom
Što radiš kada ti život u sekundi okrene leđa? Okreneš li i ti njemu svoja? I kao nije te briga što će život bez tebe, ali ne možeš prestati misliti što ćeš ti bez života. Sve dok mirno teku rijeke nitko ne pomišlja da mogu u trenutku divlje nahrupiti i sve što se godinama strpljivo gradi nestaje. Pomislit se može pa trebaju biti čvrste nepropusne brane, ali takve ne postoje kada život usmjeri svu svoju snagu u bujice. Odnijet će tada apsolutno sve pred sobom. Sve dok rijeke mirno teku osmjesi se šire na licima, bezbrižnost je buđenje i odlazak u snove, ali samo jedan trenutak je dovoljan da dan pretvori u noć, noć postaje tamnija nego li je ikada bila i svanuće izgubi plavetne zore, a sunce potamni iako samo za tebe, ne za sve one koji se i dalje smiju, tragaju za još nepoznatim jer čovjeka samo jedno može zaustaviti na njegovom putu stalnog kretanja prema još što donosi sutra. Odluka što raditi nije jednostavna jer ne odnosi se samo na tebe već i one koje zovemo bližnji. Bližnji, kako ti je kada postaneš bližnji, a nemaš čarobni štapić, nemaš ništa kako bi dani koji su tek sitna brojka budu što manja muka? Kako se bližnji može nositi sa neminovnim gubitkom kojem je izvjesnost sigurna. Kao bližnjem pitanja se roje, a odgovori ne postoje, samo pokušaj ne okretati leđa. Koliko dugo? Uglavnom uvijek prekratko.
(samo da pojasnim, ja sam bližnji)
razmišljam o crnim pticama na crnom krovu
Post je objavljen 14.08.2017. u 14:07 sati.