Zavojitim putom
krenula sam šumom,
dok se inje hvatalo
i kristaliće stvaralo,
a nebo se pokrilo u sebi,
zašutjelo, zaplakalo, tugovalo.
Je li to tek moja sjena
prošla tim tajnim stazama
ili sam se kroz trnje tuge provukla,
da bih opet umorno tijelo
do tamo dovukla
i u trenu izdahnula ledeni dah,
jer što mi je život bez tebe,
samo je pepeo i prah?
napisano: 11.1.2016. u 18:09h iz 9. poetsko-prozne zbirke
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-30-7
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.