U svakom kozmičkom ciklusu, koji se stalno ponavlja, bilo je vrijeme apokalipse, potonuća Atlantide, Lemurije, potopi i druge globalne kataklizme.
Gledano iz perspektive matrixa, sada smo se približili ciklusu, koji bi mogao završiti apokalipsom, koju su mnogi najavljivali.
Svjesnost korejanskog vođe je usklađena sa neminovnošću matrixovog cilkusa i on prijeti uništenjem planete.
Zašto dolazi do toga?
U fazi uzašća i uskrsnuća jednog dijela tzv naprednijih duša / u koje i vi spadate- ne bi ovo inače niti čitali / dolazi do sve većeg odvajanja ili polarizacije populacije.
Što je netko više u budnoj svjesnosti, okolina sve dublje zapada u iluziju.
Znači stvara se polaritet između prosvjetljenih i neprosvjetljenih na nivou dualiteta.
Oni koji su svjesniji i osjetljiviji sve teže mogu "izdržati „ niže energije sve dubljeg negativnog sna ljudi oko sebe.
Ono što se ciklički dešavalo je da su se tzv. naprednije duše povlačile iz društva u osamu i odvajale od težih nižih energija.
U stvari su pobjegle, odvojile se u drugačiju relanost ili svoju vremensku liniju, gdje nema ekstremno negativnog.
Upravo to ekstremno odvajanje je dovodilo do kataklizme, onih koji su ostali u negativnom polaritetu iluzije.
Dva polariteta klatna su nategnuta u svoja dva ekstrema i uzdizanje mora biti upareno sa padom.
Dakle, odvajanje od negativnog ili iluzorog ne oslobađa od zakona dualnosti ili zakona klatna.
Znači stvara se dualni odnos između onih koji su u jednoti, sa onima koji su u dualnosti.
Izgleda apsurdno, no to je razlog zašto oni koji ostaju u iluziji matrixa moraju potonuti još dublje i zašto moraju proči fazu grube destrukcije, kako bi kasnije nastavili ciklus ponovne izgradnje.
Ovoga puta se dešava nešto drugačije!
Svjesni prosvjetljeni pojedinci ne bježe i ne napuštaju one manje svjesne, koji tako neminovno tonu u grublju i nagliju destrukciju nefunkcionanih obrazaca, programa i uvjerenja.
Ciklus ili karmički kotač se mora nastaviti okretati na svoj unaprijed određeni način.
Dolazi do transcediranja dualnosti kroz unutarnju integraciju polariteta !
Tako nestaju dva ekstremna položaja klatna i kolektivna kataklizma je izbjegnuta.
Kako to podržati ?
Ništa novo za nas.
Razumijevanje i iskustvo toga imamo već odavno, no sada ga trebamo živjeti u potpunosti.
Centrirati se u svojoj esenciji i kroz svoje srce biti trajna ekspresija božanskog.
Ne, dualna refleksija, nego neposredni izričaj božanskog.
Tako nadilazimo svoje individualne polaritete i ujedinjujemo ih.
Stalno svjesno vraćanje u svoj mirni nemanifestirani centar i sekundarno promatranje dualne igre.
Nadilaženje nivoa svjesnosti preživljavanja, ne ide kroz pozitivne afirmacije i dominantno ulaganje pažnje i energije u pozitivnu varjantu kreacije.
Jer ako to radimo mi time još više jačamo negativni polaritet.
Šablonske želje i čestitke poput „ Sretan ti rođendan, Uskrs i Božić, sa puno zdravlja, obilja, mira, ljubavi, razumijevanja itd, itd . u sebi nose motivaciju straha i bijega od manifestacije suprotnog.
Takvim čestitkama i željama, osobi dajemo nesvjesno poruku, da ona i dalje ostane u svojoj dualnoj borbi i iluziji.
Dakle, nije bitan sadržaj, scenario ili naša životna priča, nego naša ukorjenjost u našoj pravoj realnoj božanskoj prirodi.
Sigurnost tada ne dolazi iz pozitivne vanjske manifestacije, nego je trajna u nama kao izvoru sve kreacije.
Ovaj solsticij možemo imati namjeru da budemo stalno ono što jesmo i tako nadilazimo kolektivnu svjesnost preživljavanja i nedostatka.
To ide kroz bezuvjetno prihvačanje onoga to je trenutno manifestirano kao dualni polaritet, uz neraskidivu svjesnost ja jesam prisutnosti, koja ne blijedi.
Nije bitan solsticij, to trebamo uvjek biti ili činiti.
No solsticij je dio cikličkog scenarija promjena unutar matrixa i tada se ubičajeno otvaraju nova vrata za izlazak iz nižeg kruga i za ulazak na višu spiralu duhovnog razvoja.
Mi tada imamo i drugu mogućnost da izađemo i sa spirale ili iluzije duhovnog razvoja, a da opet ostanemo u svemu tome .
Ne mora se nužno odmah iskočiti s karmičkog kotača, jer za mnoge je to prenagli iskorak.
Bitno je ostati u svjesnosti i ljubavi i prihvatiti sve ekstreme dualnog klatna i tako ih integrirati i ublažiti sekundarno i kolektivni neminovni scenario.
Tako nadilazimo stisak neminovnosti matrixa i postajemo stabilna točka, koja sebe i kolektivno drži u većoj harmoniji.
Svatko od nas unutar sebe treba prihvatiti negativne ekstreme koje vidimo kroz vanjsko i tako ih integrirati u sebi.
Nema moje i tuđe, jer postoji samo jedno božansko biće manifestirano kao mnoštvo.
Svi smo jedno i traženje samo našeg osobnog odvojenog raja dok svjetsko ludilo postaje sve jače, nije rješenje.
To je samo još jedno iluzorno odvajanje.
Dualna duhovna evolucija se odvija po spirali.
Oni koji su spremni odu na višu spiralnu petlju ili dimenziju , dok se prethodna niža petlja rastoči kroz kataklizmu ili grubu destrukciju.
Lako je reći da je to sve liuzija, no oni koji imaju to iskustvo ekstremno pate.
Ako u sebi pomirimo ekstreme, neće ih biti niti u našem vanjskom iskustvu, a to znači ni u kolektivnom.
Upravo naša velika želja za duhovnim napredovanjem ili spasom je i bila pokretač sve većeg stvaranja vanjskih ekstrema.
Dualna ravnoteža se mora održavati i NAŠA TEŽNJA ZA SPASOM NEMINOVNO STVARA UNIŠTENJE.
Time potvrđujemo da ono što je sada nije dobro i težimo u budućnosti nekom višem dobru.
Dakle, ukartko budimo sada u svojoj cjelovitosti, koja je jedina realna!
Knjiga znanja od gđe. Bulent Corak- Mevlane, daje duboko znanje o procesima duhovnog razvoja i strukture Sistema i matrixa i ona daje prognozu u linearnom vremenu, gdje će čovječanstvo biti tek u 23. stoljeću u zlatnom dobu te da će prethodno nestati veliki dio čovječanstva, uz veliku patnju.
U 22. stoljeću će negativni uzrok djelovanja biti viđen kao trenutno manifestirana bolna posljedica.
Jedan dio duhovno svjesnijih će tada biti na drugom nivou egzistencije tzv „Beta Nova „ gdje će biti probuđeni u svojoj božanstvenosti i „spašeni „ od teških iskustava onih koji su ostali u grubom i bolnom planetarnom linearnom iskustvu 22.stoljeća.
Zlatna doba se ciklički ponavljaju i izmjenjuju sa dobima pada, kada kreaciju promatramo u terminima vremena.
Biblija i drugi sveti spisi govore o apokalipsi. Mnogi vidovnjaci poput Nostrdamusa, babe Vange itd govore isto.
U proširenoj percepciji linearnog vremena je moguće istovremeno vidjeti cijelu liniju zamišljene ili iluzorne prošlosti, budućnosti i sadašnjosti.
Izuzetni nadareni pojedinci tako očitavaju zapise u zamišljenom cikičkom linearnom tijeku vremena na karmičkom spiralnom kotaču, koji ima dimenzije svoga razvoja, gdje postoje programi po kojima se odvija evolucija.
U procesu zamišljene duhovne evolucije, bića u višim dimenzijama postaju sve realnija i aktiviraju im se geni za potpuniju ekspresiju njihove božanstvenosti i izražavanja sve veće božanske moći.
To je postupni spiralni proces uzdizanja i buđenja prema svojoj iskonskoj realnoj prirodi .
Kao što i sama Knjiga Znanja kaže da duhu ne treba razvoj i mnogi drugi su došli do toga da sada u ovom trenu mogu transcedirati vrijeme i biti u potpunosti ono što oni realno jesu vječno.
Tako se transcedira proces duhovnog razvoja.
Svi ljudi imaju to iskustvo, no nisu ga svi svjesni i onda jedan manji broj onih koji su ga povremeno svjesni, kreće na put duhovnog traganja i penjanja po spirali razvoja.
Ostali ostaju zarobljeni u programima nižeg matrixa u dubokom snu iluzije i ne traže ništa osim strategija za preživljavanje u okrutnom svijetu.
Oni koji su na duhovnom putu ostaju u dualnoj svijesti sa ostalim čovječanstvom, koje se sporije budi i istovremeno postaju sve realniji i življi.
No oni su i dalje u dualnoj iluziji i nakon kraćih perioda svjesnosi tko zaista jesu, ponovno zapadaju u nesvjesni san većine.
Tako im se potvrđuje dojam kako je potrebno vrijeme za njihovo potpuno buđenje i igra se nastavlja.
Ključno pitanje kako ostati u iluziji vremena, a istvremeno biti van njega ?
To iskustvo svi imamo, samo ga trebamo produžiti / rečeno u terminima zamišljenog linearnog vremena /.
I dalje će postojati prividno sutra, no u tom sutra ćemo biti također, kao i sada, u budnom stanju vječnog, bezvremenog ja jesam.
Ja jesam će imati istovremeno iskustvo, ja jesam i ja jesam to i to ili određeni trenutni aspekt kreacije.
Dakle spas i /ili apokalipsa su mogući samo unutar iluzije protoka vremena i naše identifikacije s njim.
Ako smo dominantno vezani za objekte kreacije, onda zaboravljamo kako smo kreator i ulovljeni smo u matrixu linearnog vremena.
Ako smo sada istovremeno svjesni kako smo kreator, koji je jedno sa svojom kreacijom, onda više nismo zarobljenici vremena i koristimo ga samo kao instrument u igri kreacije.
Preuzmanjem odgovornosti za svoju kreaciju, ekstremni polovi se ujedinjuju i transcediramo potrebu za ekstremnim spasom ili kataklizmom.
Integriramo u svojoj dubini sve polaritete kroz njihovo svjesno prihvaćanje i promatranje.
Unutarnje i vanjsko se tada ujedinjuje.
Ne dajemo više moć negativnim scenarijima i senzacionalizmu prosječnog uspavanog čovječanstva.
Ne trošimo vrijeme na sanjanje iluzije pozitivnog raja, koji je samo drugi plaritet dualnosti .
Napustimo vezanost za vrijeme !
Prepuštamo se jednoj božanskoj namjeri, koja manifestira trenutno ono što je najviša kreativna mogućnost za nas i svijet.
U nama je korjen svega i unutar sebe sve rješavamo i prihvaćamo.
Unutarnja apokalipsa i naši programi i uvjerenja o njoj se može i na van projecirati.
Prepoznajmo njene elemente u sebi sada i naša svjesnost će rastočiti sve što je iluzorno.
Iluzija moći velikog broja se također rastapa.
Možda mislimo, što ja kao mali pojedinac ili mala grupa istih nivoa svjesnosti, možemo učiniti, kada je većina na nižem stupnju svjesnosti i u sebi nosi klicu samouništenja?
Postoji samo jedno realno božansko biće, koje se manifestira kao mnoštvo iluzornih mogućnosti.
Iluzija mnoštva nije jača od samog realnog živog božanskog u nama !
1000 nesvjesnih ljudi nije jače od jednog probuđenog, koji je svjestan svoje božanstvenosti.
1000 iluzornih osobnosti su samo velovi na jednu jedinu zajedničku i istu esenciju u svima njima.
Što je više osvještenih esencija, to je brže buđenje mnoštva /No ovo je opet izraženo u terminu vremena i brzine, koji ne postoje u realnoj zajedničkoj božanskoj esenciji /.
Iluzija osobnosti nema nikakvu stvarnu moć i rastapa se u prisustvu svoje realne božanske esencijalne moći.
Dakle, održavanjem sebe u svjesnosti svoje božanske esencije spašavamo svijet, a da nemamo nikakvu namjeru spašavanja ili borbe protiv destrukcije ili kataklizmi.
Samo smo jednostavno ono što jesmo !
Tzv. duhovno učenje ne mora nužno ići kroz ekstremne cikluse pada i uzašća.
OVOGA PUTA NE NAPUŠTAMO MNOŠTVO NESVJESNIH ODVAJAJUĆI SE OD DRUŠTVA I NEGATIVNOG.
UNUTAR SEBE INTEGRIRAMO SVE POLARITETE I TAKO TRANSCEDIRAMO OSOBNU I KOLEKTIVNU APOKALIPSU.
Ako jedan od nas to uspije, uspjeli smo svi, jer broj je iluzija. Zamišjena odvojenost se topi.
Ne postoji unaprijed određena buđućnost u slobodnoj kreaciji fluidnog jedinstvenog božanskog bića, koje više ne živi po programima.
Niti jedan vidovnjak ne može previdjeti ili vidjeti njegovu budućnost, jer ona više nije memorirana i ucrtana u matrixu programa čovječanstva, koji se ciklički ponavlja.
Kada gledamo spiralu duhovnog razvoja s kolektivnim prelaskom u višu dimenziju, rastače se niži nivo matrixa i ulazi se u novu formu matrixa, koji je fluidniji i napredniji.
Dakle, duhovno naprednija bića i dalje žive u matrixu, gdje su im dostupnije više i šire mogućnosti, ali ostaju u svijesti odvojenosti.
Poslije 2012 mi smo uskočili u drugi napredniji matrix. Stari se raspao, što je stvarnno značenje izjave Maja da je kraj vremena. I tada se spominjala kataklizma kao nužna stepenica, no nije došlo do toga.
Nježnije promjene je omogućo sve veći broj probuđenih pojedinaca.
Duhovne dimenzije i duhovna hjerarhija su dio programa duhovnog razvoja i napredovanja u igri kreacije sve većeg manifestiranog savršenstva.
Matrix je posuda za kreaciju, kroz koju se rađaju referentne točke, bez kojih bi bili izgubljeni.
Kada smo u svojoj esenciji ili praznini ili nultoj točki, koja je van manifestacije, tamo nema duhovnih dimenzija, niti duhovnih pomagača. Nema referentnh točaka. Nema niti spasa, niti propasti. Nema programa evolucije, niti gena, niti odvojenog spirita koji nas nadgleda i vodi.
Kada nam je svjesnost na tom nivou, sva iluzija se rastapa trenutno spontano i nježno.
Nije potrebno linearno vrijeme za to.
Zašto onda svi nisu trenutno oslobođeni, kada svi bez obzira na stupanj duhovnog razvoja imaju to iskustvo, makar i na trenutak ?
Zato, jer istovremno igramo igru zamišljene kreacije, pomoću koje božansko eksperimentira u izražavanju raznih mogućnosti. Iluzija ima svoju funkciju, kao instrument kreacije.
Sve što treba je prekinuti identifikaciju s iluzijom i svjesno se re- identificirati se sa svojom nemanifestiranom božanskom izvornom esencijom. To je jedina razlika.
Samo promjena nivoa svjesnosti, gdje smo tada dominantno ukorjenjeni.
To nije nešto za što je potrebno vrijeme duhovog razvoja, jer već sada smo svi tamo.
Pred nosom nam je stalno sve, naravno ako se ne zaljepimo samo za oblike, koji su pred nosom i ako njih ne smatramo jedinom realnosti.
Oblike, objekte, pojave i situacije smo transcedrali, kada u njima vidimo sebe ili zajedničku božansku esenciju.
Ta esencija je van spasa, apokalipse, patnje i borbe.
Otvorena vrata u matrixu za vrijeme 21 8. mogu biti poticaj za još snažniju namjeru da stalno budemo ono što jesmo oduvjek i zauvjek !
Svaka sadašnja odluka koja je povezana s božanskim izvorom ili našom dubokom, stvarnm, esencijalnom prirodom, automatski mijenja i prošlost i budućnost, koja više nije ucrtana u kamenu !
Post je objavljen 12.08.2017. u 12:58 sati.