Marketing
Ostaj mi dobro, Berlinu moj
Danas vjerojatno krećemo, kod nas nikad ništa nije sigurno, nazad u Hrvatsku, u tkz. realni život. Predpripreme su napravljene, velika većina stvari spakirana, benzin napunjen, kupljeno 12 peciva i mineralna za put, usisavanje planirano za 9.30, da se poslije stignem i tuširati prije nego što supatnici ustanu. Iako se sustav trudi uništiti ljude, primjetio sam i kod izbora okvira očala, da mi se potiho, da šefica ne čuje, sugeriraju bolji, kvalitetniji, a onda sam skužio, i jeftiniji. Po dućanima se vidi nervoza, kao da svak svakog nadzire, nisu dovoljne uobičajene kamere. Ove godine sam se odrekao druženja s mladim političarkama s kojima sam nekad imao piratsku avanturu, sad su u stranci die Linke, uspjele su, jedna je već u berlinskom predsjedništvu, druga parlamentu, nema više one mladalačke radikalnosti koja je meni zanimljiva. Obje imaju 32 godine, parlamentarka mi je pričala kako je malo iritirao muški egzibicionizam po gradskoj željeznici i parkovima, međutim otkako je postala poznata, doživljava uglavnom vrijeđanja u javnom prijevozu, spolovila su joj manje smetala. Kažem da se baš ona žestoko borila protiv video nadzora, no ispostavlja se ono što sam pretpostavljao, kamere nitko ne zarezuje, one nisu tu radi nemorala, nego traženja ciljanih osoba.
Još uvijek je dakle u Berlinu život drukčiji, vjerujem da je bio drukčiji nego u ostatku Njemačke u Hitlerovo vrijeme, a znam da je bio u podijeljenoj Njemačkoj. Metropola se ne da kontrolirati. Nažalost osjeti se i doslovno njuši i naličje, dok cure obojanih kosa mirno jedu u Vapianu, par koraka dalje previjaju se po pločniku prljavi narkići.
Post je objavljen 11.08.2017. u 09:24 sati.