Sukobljene strane – Češki korpus (Češka legija – Češka družina)
Dakle, u tom Athumanunhu čudnom ruskom kotlu koji je vrio tijekom Ruskog građanskog rata svoje mjesto nekim čudom pronašli su Česi i Slovaci. Naime, još tijekom 1915. ustrojen je posebni korpus tadašnje ruske carske vojske koji je bio popunjen vojnicima češke (oko 80 posto) i slovačke (oko 10 posto) nacionalnosti. Taj korpus u svom sastavu imao je četiri pješačke pukovnije i brojio oko 60 000 vojnika.
U početku je taj korpus namijenjen za bojno djelovanje protiv njemačke i austrougarske vojske, a njegovi pripadnici (Česi i Slovaci) nadali su se nagradi koja će biti samostalna nacionalna država (Čehoslovačka) nakon završetka Prvog svjetskog rata.
Međutim, taj san tih hrabrih vojnika 1917. bit će zauvijek nedosanjan. Naime, na vlast dolaze boljševici koji potpisuju sramotni Brest-Litovski mir s Njemačkom i Austro-Ugarskom i taj Češki korpus odjednom je postao svima (Nijemcima i boljševicima) prijetnja i problem. Nijemcima nikako nije odgovarala pojava takvog svježeg korpusa negdje na bojišnici.
Boljševicima također nije baš bila po volji naoružana i opremljena za bitke vojnička postrojba nerusa (stranaca). Još više ih je plašilo i bojno iskustvo tih vojnika koji su 2. srpnja 1917. kod Zborova (Ukrajina) nanijeli poraz A-U vojsci i zarobili 3500 protivničkih vojnika, a bio je i to jedini vojnički uspjeh Rusije u katastrofalnoj ljetnoj ofenzivi.
Nije dugo trebalo i boljševici su počeli poduzimati korake prema razoružavanju i raspuštanju Češkog korpusa. No, vojnici tog korpusa nisu baš to olako prihvatili. Kod grada Čeljabinska maske su napokon pale. Naime, Češki korpus planirao je željeznicom evakuaciju prema lukama na obalama Barentsovog mora u namjeri da se tu spoji sa Saveznicima (ekspedicijski korpusi Francuske i Velike Britanije).
Ovo je i trenutak, odnosno i jedan od uzroka strane intervencije tijekom Ruskog građanskog rata. Dakle, Saveznici su doista željeli tu snagu od 60 000 vojnika izvući iz ruskog kotla koji je počeo kipjeti. No, njemačka ratna mornarica tu je vrlo aktivna i snažna, pa bi taj pokušaj mogao završiti katastrofalno. Češkom korpusu predlaže sa da se evakuira prema Istoku, preko Sibira do luke Vladivostok koju su zauzeli japanski i američki ekspedicijski korpusi.
Ovaj put izuzetno je dug i vrlo riskantan, ali Čeho-Slovacima nije ništa drugo preostalo jer ako ih Nijemci ili Crvena vojska zarobe i razoružaju čeka ih puno gora sudbina. Češki korpus poduzima borbeno odstupanje iz Ukrajine i nakon pet dana uspijeva se dokopati jednog oklopnog vlaka.
Polako, ali sigurno Češki korpus preuzima borbeni nadzor nad trans-sibirskom željeznicom i povlači se tisućama kilometara prema tihooceanskoj luci Vladivostoka. Kada je taj korpus bio blizu Jekaterinburga, boljševici su iz straha da vojnici Češkog korpusa ne oslobode zatočenog ruskog cara i njegovu obitelj, a kako je Češki korpus sklopio savez s Bijelom vojskom, pogubili strijeljanjem cara i njegovu obitelj.
U Kazanu kojeg je češki korpus borbom preoteo boljševicima u ruke Čeho-Slovaka pale su ogromne količine zlatnih poluga. Ratni put Češke legije do sigurne luke Vladivostoka potrajao je skoro tri godine, a kada su napokon stigli u sigurnost stigla je i vijest da je Prvi svjetski rat napokon završen. Baš kad su se ponadali sigurnosti te fantastične i suludo hrabre čeho-slovačke vojnike dočekalo je novo razočarenje.
Naime, nova vlada u novonastaloj državi Čehoslovačkoj, a za koju su se oni i zapravo odlučili boriti, zapovjedila je Češkom korpusu ostanak u luci Vladivostoka i nastavak borbe sa savezničkim korpusima protiv Crvene vojske. Do 1920. Bijela vojska je poražena, Saveznici su stali povlačiti svoje korpuse iz Rusije, a za Češki korpus su opet svi zaboravili.
Kad su se postrojbe Crvene vojske opasno približile gradu Vladivostoku Češki korpus je ostao sam, no, zapovjednici tog korpusa konačno su odustali od čekanja na nečiju tuđu pomoć, pa odlučuju stvari uzeti u svoje ruke, te izvlače svoj najjači adut iz rukava – zlato. Naime, Athumanunh nikada i nigdje nije pronašao koliko je toga zlata moglo biti, ali ga je sigurno bilo 'ihaha i ohoho' jer Crvena vojska je pristala dopustiti Češkom korpusu nesmetanu evakuaciju iz Vladivostoka.
Iz protuusluge Češki korpus predao je Crvenoj vojsci sve pripadnike Bijele vojske koji su se nakon raspada i poraza Bijele vojske priključili korpusu. Ovo je jedna od najcrnjih mrlja tog hrabrog Češkog korpusa, ali Athumanunh ih ne može za to posve kriviti jer ni njih sudbina nije mazila i u pitanju je ipak 60 000 vojnika.
No, dobro, rat je ionako po Athumanunhu zbroj ljudskih gluposti koje su ako se pobjedi dobre, a ako se izgubi loše. Bilo kako da bilo Češki korpus se spasio i preko Indijskog oceana vrati u Europu, boljševici su dobili svoje zlato i bjelogardejce, ali tu je i početak jedne vrlo tajnovite i misteriozne priče, priče koju će Vam Athumanunh možda napisati u nekom drugom serijalu.
Naime, Athumanunhu izgleda da su češko-slovački zapovjednici ipak nešto i naučili u kotlu Ruskog građanskog rata, jer po povratku u voljenu domovinu odjednom je niknula zaklada, odnosno banka u Pragu pod nazivom Legiobanka. Naime, na pročelju fasade nalaze se reljefi s prizorima (muralima) iz života vojnika Češke legije za vrijeme trogodišnjeg povlačenja prema sigurnosti luke Vladivostok.
Na kraju Drugog svjetskog rata jedino tu banku su 'oslobodili' sovjetski vojnici ... Vi sada možete donijeti svatko svoj zaključak, a Athumanunh će Vam zapisati – Ne, nije teorija zavjere! Athumanunh ionako ne vjeruje u teoriju zavjere. Athumanunh je gotovo siguran da je 'nešto' (oko 100 milijuna tadašnje vrijednosti) ipak završilo s Češkom legijom u tadašnjoj Čehoslovačkoj, a to su opet sigurno znali i boljševici (Sovjeti) jer zašto bi 'oslobađali jedinu tu čehoslovačku banku?
povlačenje prema luci Vladivostok Češke legije (vojnici i njihove obitelji)
Post je objavljen 11.08.2017. u 05:59 sati.