Proslava blagdana sv. Dominika s braćom franjevcima
Blagdan sv. oca Dominika svim je dominikancima izrazito poseban dan. Ne samo zbog toga što se tada na poseban način prisjećamo našeg utemeljitelja i nebeskog zaštitnika, nego i zbog toga što se imamo priliku duhovno obnoviti u karizmi našeg Reda. Upravo smo zbog toga ove godine odlučili pohoditi crkvu Kraljice Svete Krunice na središnje misno slavlje povodom ovog blagdana. Tradicija je da ovaj dan dijelimo s našom braćom franjevcima koji već dugi niz godina predvode misno slavlje povodom blagdana sv. Dominika. Ove godine, na sam blagdan sv. Dominika, franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda ispratila je k Nebeskom Ocu poznatog i svima nam dragog franjevca fra Bonaventuru Dudu. Ipak, pronašli su vremena da sudjeluju u našem misnom slavlju te uz bok braći dominikancima odaju počast ovom našem velikom svetcu.
Prije misnog slavlja braća franjevci i dominikanci zajednički su otpjevali pjesmu u čast svetom Franji i svetom Dominiku: Serafski otac Franjo i apostolski otac Dominik, oni nas poučiše zakon Tvoj Gospodine! Misno je slavlje predvodio fra Bazilije Mate Bašić koji je tek prošle godine slavio svoju mladu misu, no itekako je poznat među vjernicima po vrlo lijepim propovijedima i medijskim angažmanom.
Prvo misno čitanje čitala je sestra Maja iz Dominikanskog laičkog bratstva Ozane Kotorske s Kolonije, a drugo jedan od braće franjevaca.
U svojoj propovijedi fra Mate je govorio o bliskosti ova dva Reda, koja oba u svojoj karizmi imaju propovijedanje Božje ljubavi; dominikanci riječju, a franjevci djelom. Zatim je govorio o molitvi i anegdoti koja mu se dogodila kada se kao mladi bogoslov, u krizi duhovnog zvanja, obratio svome učitelju sa zamolbom da mu da neku molitvu koja će mu pomoći da prebrodi to stanje. Tada mu je učitelj rekao da molitva nije nekakva magija kojom ćemo riješiti ovaj ili onaj problem, nego da se prvenstveno trebamo moliti dragom Bogu, a on će znati što je nama najpotrebnije.
Prema fra Mati, najveći je problem suvremenog vjernika, ali i onog iz doba sv. Dominika, nedostatak euharistijske vjere. To je vjera u stvarnu prisutnost Isusa Krista u euharistiji nedostatak koje se očituje u tomu da često tražimo "kruha pokraj pogače". Tražimo nešto više, nešto snažnije, a ne shvaćamo da na oltaru možemo naći apsolutno sve jer ondje nalazimo Isusa. Iako za sebe volimo reći da smo vjernici i da vjerujemo u stvarnu Prisutnost, često se ponašamo kao da nam Krist nije dovoljan.
Posebno bih pohvalio izvrsnog orguljaša te pjevače (dominikanske bogoslove uz malu pomoć sa strane) koji su značajno doprinjeli ovom euharistijskom slavlju.
Nakon mismog slavlja ostali smo još dugo ispred crkve u druženu s braćom komentirajuči vrlo poticajnu propovijed te zajedništvo s braćom franjevcima koje nas prati već punih osam stoljeća.