Sukobljene strane – Crna vojska (Crna garda)
Crna vojska (Crna garda) bile su naoružane skupine radnika ustrojene nakon veljače i temeljna snaga (vojničko krilo) anarhista. Vojnički ustrojene pojavile su se u ljeto 1917. u Ukrajini, a u siječnju 1918. i u Moskvu pod nadzorom anarhista i anarhističkih skupina. Kao takvi u početku plijene i dobivaju Athumanunhove simpatije, jer sve Athumanunhu nalikuje kod njih kao čista borba siromašnih protiv bogatih, ali ne baš zadugo.
Maria Nikiforova je ustrojila prvu postrojbu Crne vojske i stekla nadimak Marusya, a Athumanunh je voli nazivati i 'ruska Ivana Orleanska'. Za ostvarivanje svojih ciljeva – provedba zemljišne reforme i preraspodjelu bogatstva u gradu Aleksandrovsk u Ukrajini Nikiforova se čak i bila sama uspoređivati s teroristkinjom.
Kasnije, opet u tadašnjoj Ukrajini, pojavljuje se anarhist Nestor Makhno koji je ustrojio svoje postrojbe Crne vojske otimao zelju i bogatstvo bogatima i dijeli ih siromašnim seljacima. On Athumanunha u početku podsjeća na rusku inačicu Robin Hooda. Značaj Crne vojske ogleda se u tomu što su utemeljili model Revolucionarne pobunjeničke vojske Ukrajine (RIAU).
Crna vojska bori se protiv svih vojski, frakcija skupina i autoriteta tijekom ruskog građanskog rata (1917. – 1922.). Dakle, protiv njemačkih i A-U postrojbi, protiv marionetskog ukrajinskog režima Hetmana Pavla Skoropadsky, jednakom žestinom protiv Bijele i Crvene vojske i svih ukrajinskih otamanskih skupina. U ožujku 1918. Crna vojska porazila je vojnički i ukrajinske nacionaliste koje vodi Simon Petljura.
Nestor Makhno i njegova Crna vojska tvorci su 'tachanke' (nekakvo prvotno bojno vozilo po Athumanunhu) gdje je teška strojnica postavljena na kolnu zapregu koju vuku konji. Nadalje, boljševičko neprijateljstva prema Makhnu i njegovoj anarhističkoj Crnoj vojsci poraslo je nakon što je u srpnju 1918. 40.000 vojnika Crvene armije poraženo na Krimu od Crne vojske.
Crna vojska brojila je oko 15.000 naoružanih vojnika ustrojenih u pješaštvo i konjaništvo, a po pukovnijama nalazili su se i topnički dijelovi. Od studenog 1918. do lipnja 1919. godine, koristeći Crnu vojsku kako bi osigurali svoju vlast, anarhisti su pokušali stvoriti anarhističko društvo u Ukrajini koje se temeljilo na lokalnoj razini pod upravom autonomnih seljačkih i radničkih vijeća.
Tako je održan i Prvi kongres Konfederacije anarhističkih skupina, pod nazivom Nabat, koji je objavio pet glavnih načela: odbacivanje svih političkih stranaka, odbacivanje svih oblika diktature (uključujući diktaturu proletarijata), negacija bilo kojeg koncepta središnje države, odbacivanje takozvanog "prijelaznog razdoblja" koje zahtijeva privremenu diktaturu proletarijata i samoupravljanje svih radnika putem slobodnih lokalnih radničkih vijeća (sovjeta). Nabat nikako nije bio lutka marioneta u rukama Makhna i njegovih pristaša, pa je čak s vremena na vrijeme kritizirao Crnu vojsku i njeno ponašanje u ratu (nevojničko postupanje s ratnim zarobljenicima.
U borbama s Bijelom vojskom, Makhno i Crna vojska u početku se povlače u unutrašnjost Ukrajine, ali 1919. Crna vojska odjednom se okrenula prema istoku i iznenadila Bijelu vojsku kojom zapovijeda general Denikin i nanijela im vojnički poraz. Tijekom dva tjedna, Makhno i njegova Crna vojska ponovno su osvojili cijelu južnu Ukrajinu.
Kada je gotovo polovica Crnih vojnika pogođena epidemijom tifusa, Trocki i njegova Crvena vojska obnovili su neprijateljstva, a tajna boljševička policija Cheka poslala dva agenta koji bi trebali likvidirati Makhna 1920. godine, ali su oni zarobljeni i nakon priznanja pogubljeni. Od veljače do listopada 1920. Crvena vojska harala je područjem Crne vojske, a tada je došlo do sporazuma između Crvenih i Crnih s namjerom zaustavljanja prodora Bijelih u Ukrajinu, a koje je vodio general Wrangel.
Kada su general Wrangel i njegova Bijela vojska poražene u studenom 1920., komunisti su odmah obnovili neprijateljstvo prema anarhistima. Nakon odbijanja proglasa boljševističke vlade o raspuštanju Crne anarhističke vojske, na prijevaru su uhapšeni članovi stožera i ključni zapovjednici, ali je Nestor Makhno uspio pobjeći preko Rumunjske u Pariz. No, to je i bio kraj Crne vojske.
bella ciao
Post je objavljen 09.08.2017. u 08:30 sati.