Zadnjih dana sam intenzivnije pratio sportska događanja (razni TV kanali, štampa, internet) i naletio na nekoliko besmislica (pa i laži), izrečenih od strane sportskih komentatora i sukomentatora. Pa da krenemo redom (bez navođenja medija i osoba, jer ne znam imena svih autora dole pobrojanih mudrosti):
Otišli kući po broncu
Nakon što je vaterpolo reprezentacija Hrvatske pobijedila Srbiju u polufinalu svjetskog prvenstva u Budimpešti u vijestima se moglo čuti kako je Hrvatska na taj način poslala reprezentativce Srbije kući. No nakon što su poslani svojim kućama, reprezentativci Srbije su na samo njima poznat način pobijedili u borbi za 3. mjesto, te na dodjeli medalja stajali na pobjedničkom postolju tik pored vaterpolista Hrvatske. Da smo u polufinalu (a ne u finalu kao što se to desilo) dobili Mađarsku bila bi dilema da li smo ih poslali ili ostavili kući.
Najveći derbi Kraljevine Jugoslavije?
U nekoliko medija mogla se čuti/pročitati statistika vezana uz dosadašnje utakmice Dinama i Hajduka u koje su uračunate i utakmice odigrane u Kraljevini Jugoslaviji?! Podloga za to je odluka NK Dinamo (koja je donesena nedavno) da se, bez ikakvog smislenog razloga osim vjerojatno onoga da budu stariji klub od Hajduka, proglasi nasljednikom Građanskog. No neosporna činjenica je da je Dinamo osnovan 1945., a ostaje u zraku visiti i pitanje gdje se u međuvremenu zagubio HAŠK. Tako je zadnja pobjeda Dinama ispala stota protiv Hajduka, jer su dodane i pobjede Građanskog. No nigdje se nije dalo objašnjenje zašto utakmica ova dva kluba nije bilo između 1941. i 1945.
Još nije emigrirala, a kad će ne zna se
Predstavljajući kubansku atletičarku za vrijeme prijenosa svjetskog prvenstva u atletici u Londonu, naš vrli komentator je rekao „još nije emigrirala“, dodao da se samo šali i nasmijao se sam sebi. Zaista je šteta da ovako duhovita osoba nije angažirana kao kolumnista na recimo dnevno.hr ili liberal.hr. Uostalom zar da od silnih sportskih komentatora jedini kolumnista bude onaj koji je najpoznatiji po izvještačenom urlikanju?
Pogled u (bolju) budućnost
Sukomentator u studiju je zamoljen za mišljenje da li je u redu da londonska publika zviždi Gatlinu (pobjedniku na 100 m), jer je dvaput kažnjen zbog dopinga. Odgovor je bio da je on svoje kazne odradio i da nije korektno da mu se zviždi. Odgovor ne bi bio sporan, da nije bilo dodatka da je razlog za to što su evropske nacije okrenute prošlosti, dok su Amerikanci okrenuti budućnosti?! Argument je toliko jak da ostavlja bez teksta! Dakle, Prošlost – Budućnost 0:1.
Nek ti kušin ne bude kaktus
U skoku s motkom broncu je uzela predstavnica Venecuele, što onaj isti autor šale o emigriranju prokomentirao da nas to ne treba puno čuditi, jer ona ipak živi i trenira u Poljskoj, te je to glavni razlog njenih dobrih rezultata. Broncu je s njom podijelila predstavnica Kube, no nismo čuli informaciju gdje živi i trenira, a šala o emigriranju je već bila potrošena, pa smo ostali bez komentara o uspjehu kubanske atletičarke. Šteta, jer moglo se poentirati sa pošalicom „Venecuela i Kuba, dva oka u glavi“. Dok bi (hm) dosjetka o „prsta dva jedne ruke“ pretpostavljam ipak bila neukusna.
I kao šlag na tortu, iako se ne radi o sportskom novinaru, u najavi dnevne informativne emisije, voditelj je rekao da je Stipe Žunić osvojio medalju u „bacanju kugle udalj“.
Unatoč recentnoj produkciji ovakvih bisera, još uvijek nenadmašan ostaje onaj Igora Štimca od prije nekoliko godina, koji je u najavi utakmice između Češke i Poljske, rekao da se radi o reprezentacijama dvije zemlje koje su bile u istoj državi, a sada moraju igrati jedni protiv drugih. No kako je krenulo možda uskoro i on bude skinut s trona.
I za sam kraj: da li se kaže „skok s motkom“ ili „skok s motkom uvis“?
Post je objavljen 07.08.2017. u 20:28 sati.