Ukratko, kad je nastajao zvao se berlinskim svjetskim sajmom piva, mogla su se izlagati samo piva koja su zadovoljavala tada važeći zakon o čistoći piva i nije bilo naših. Sajam je zbilja bio reprezentativan i bila su izložena čak i meni, tadašnjem pivopijcu, najbolja svjetska piva po pristupačnim cijenama. Još uvijek me služi i tadašnja platnena vrećica kupljena za 1 euro. Ipak takva trodnevna manifestacija nije saživila, sad je to berlinski istina međunarodni festival, s izuzetno nepristupačnim cijenama i slabim izborom hrane, koje je na počecima zbilja bilo cjelosvjetske.
S cijenama su i naši na vrhu, vidim karlovačko su u momentu pili oni koji su ljetovali na Jadranu i tamo navikli na pljačku, no pili su uz uspomene na toplo jadransko more, a lijepe uspomene nikad nisu preskupe.