Marketing
Memento vivere...
Na tišini oltara
molitva još spava,
u školjkama
neka davna ljubav u bisere se rađa.
Skriveno blago tvoga postojanja,
ljepota tvoga ljeta
tvojih ljeta snaga
iz pepela
novi život stvara,
da zazvone zvona,
da pjesma kalama se prospe
da na drevnoj pjaci opet
samo sreća sanja.
molitva još spava,
u školjkama
neka davna ljubav u bisere se rađa.
Skriveno blago tvoga postojanja,
ljepota tvoga ljeta
tvojih ljeta snaga
iz pepela
novi život stvara,
da zazvone zvona,
da pjesma kalama se prospe
da na drevnoj pjaci opet
samo sreća sanja.
Nad kraljevskim gradom stijeg,
sanjari daruju ushit vremenu.
Na bedemu časti bdijenje nad snom.
Sjećam se davnog svitanja,
jecaji neba probudiše dan.
Između nas i prošlosti svijet sjećanja,
oluja, vrtloženje osjećaja,
kovitlac uspomena.
U slici novog svitanja suze tuge i sreće,
trenutak tihuje izazov
sanjari daruju ushit vremenu.
Na bedemu časti bdijenje nad snom.
Sjećam se davnog svitanja,
jecaji neba probudiše dan.
Između nas i prošlosti svijet sjećanja,
oluja, vrtloženje osjećaja,
kovitlac uspomena.
U slici novog svitanja suze tuge i sreće,
trenutak tihuje izazov
Pod svodovljem vremena iskre oči neba i prosipaju zlaćane suze. Pričinja mi se da tuguju za umrlim zvjezdama, za nestajućim idealima ispisanim u utopije drevnih mudraca. Kristalna Luna sjedi na pijedestalu noći i oslobađa nas od zlih proročanstava utkanih u sazviježđa pod kojima smo rođeni.
Osluškujem otkucaje srca kozma i čujem pjesmu o pobratimstvu bića iznjedrenih iz ovozemaljskog života. Na usnama vremena titraju riječi pomirenja. Poezija nebeske geometrije ispisuje kozmogoniju trenutka.
U kapljicama snova se ogleda Kairosov lik i objavljuje kraj vjerovanja u Kronosovu proždrljivost. Svemirska rijeka skuplja kapljice čežnji, žudnji i sanjarija raspršenih iz naših misli i slijeva ih u ocean ljubavi.
Rezanjem pupčane vrpce i prvim udisajem izrasta nevidljiva kolajna ka omfalusu svijeta i sjednjuje nas sa slobodom sveprostornog svevremena. Mirisom lovora i bunike, pred Apolonovim hramom, omamljuje čulnost do delirijuma strasti za trenutkom vječnog mira. Ritmovanjem bijele svjetlosti srce uranja u koloplet svete krvi i sklada baladu o zagrljaju čovjeka u čovjeku u koloseumu utjelovljenih utopija.
Sa napuklog žrtvenika
k nebu se diže
dim sa mirisom maslina i mandarina
I bit će svjetlo
prosut će se sunce ruševninama hrama
iz pepela će uzletjet galebi ranjenih krila.
k nebu se diže
dim sa mirisom maslina i mandarina
I bit će svjetlo
prosut će se sunce ruševninama hrama
iz pepela će uzletjet galebi ranjenih krila.
I bit će svjetlo i ostat će svjetlo.
Svanulo je bijelo jutro...
Dijana Jelčić
fotografije... Tihomir Franov
Post je objavljen 05.08.2017. u 07:07 sati.