Pregled posta

Oluja (oko srca)

VRO Oluja je (unatoč nužnosti) izvrgnuta kritikama.
Čin je neupitan (oslobađanje hrvatskih okupiranih krajeva, deblokada zaštićene zone Bihaća, slom velikosrpske agresije, ...), ali je način obilježavanja operacije titoistički koncipiran kao negacija hrvatske samosvojnosti.

Proslavljati (i svečano, uz državno učešće, obilježavati) operaciju izvedenu 1995.g., bez dostojnog obilježavanja i podjednako isticanja povijesnih bitaka i događaja, koliko mislili je negacija hrvatstva.
Francuzi obilježavaju pad Bastilje (a ne odlazak njemačkih okupacionih snaga), amerikanci dan neovisnosti (a ne kapitulaciju njemačke), ...

Titoistički koncept (stvaranja novih nacija), prihvaćen od titoističkih bastarda (kopiladi) u postitovoj Hrvatskoj brisanjem povijesnog značenja naroda i njegovih važnih datuma veličanjem novovjekih datuma izdajnički je čin na sam dan svečane proslave (Oluje).

Slavna prošlost Hrvatske bačena je barbarima pod noge.

Da smo držali do slavne prošlosti, Oluje ne bi ni bilo jer bi braća pravoslavci u miru potpomagali uzdizanju hrvatske im domovine.
(Stalna upletenost međunarodne zajednice (monitoring, UN mirovne snage, pregovarački timovi, ...) ukazuju na legitimitet i karakter (međunarodni) VRO Oluja. Držati takvu operaciju (koliko briljantno bila izvedena) centralnim nacionalnim događajem je vrijeđanje hrvatskog ponosa.

(Oslobađanje Knina nije čin junaštva i povijesne važnosti, Zemun je utonuo u mrak još jedne isprazne noći.)

Pozdrav s margina hrvatske povijesti (Trpimirovića, Šubića, Zrinskih, Frankopana, ...).