U našin vrlim elektronskima/papirnatima/whatever medijima ovakove vijesti obično prođu ispod radara, čak i kad bi mogli, u ljetnoj sezoni kiselih krastavaca, popunit stranice zanimljivim materijalima, a ne onime što vrijeđa inteligenciju prosječnih konzumenata tipa „mudante Maje Šuput“, „riđipet Severine Kojić“ ili pak kako je ta i ta posvuduša (starleta, za sjevernjake) uspila obuć TAKO USKU veštu (haljinicu, za sjevernjake)
Ili kako plakat ako nekome ča trče za napuvanin mijuron propadne transfer za tričavih pedesetak milijuna. Eura, ofkors ... da je i pedeset milijuni lipa, bija bi lipi mašur pinez
Svaka čast našin vaterpolistima, na nedavno osvojenom svjetskome prvenstvu, jer su, obzirom na uloženi trud, debelo potcijenjeni obzirom na uloženi trud, ako ih se uspoređuje sa balunjerima.
I jedni i drugi ne određuju ukupnu budućnost ove zemlje, samo kratke trenutke euforije zbog osvojenog odličja ...
O pravim prvacima skoro niko ne piše. Ili ih se, ka nekidan u „Slobodnoj“ iskoristi za dnevnopolitička pripucavanja. Treće vrste. kad je izaša naslov na zadnjoj strani, slobodno prenosim, „Svjetskim prvacima ni lipe od Grada i Županije“
Ni prvi ni zadnji put da naslov nima blage veze sa tekston. Nakon ča san pročita naslov, i kad mi se malo tlak spustija sa neslućenih visina ... smoga san snage pročitat i ostatak teksta. Di lipo piše izjava voditelja ekipe „da in je samo Grad Kaštela pomoga pri putovanju u Japan“. Lipo bome ... Grad je samo Split, a mi smo, valjda, selendra
Već san onda odlučija napisat koju besidu. A pogotovo danas, kad su me sa kaštelanskoga portala zamolili da potegnen koju sliku sa primanja svjetskih prvaka kod Gradonačelnika Kaštela Denisa Ivanovića.
Dunkve, ekipa Croadriatic ...
prof. Zoran Vukić, natjecatelji Kaštelanin Paško Zekić i Splićanin Antonio Nikolić
... se iz dalekog Japana, točnije iz grada Nagoye, vratila sa zlatnom medaljom ...
... u kategoriji „soccer light primary“ ... a to je nogomet sa dva robota i „balunon“ (to je ono malo okruglo u sredini)
Tako su na najbolji način nastavili niz uspjeha, nakon srebrne medalje Antonija Nikolića, Darijana Gudelja i Ivana Pavla Lozančića, osvojene na prošlogodišnjem svjetskom prvenstvu pod vodstvom istog mentora, profesora u OŠ Kneza Trpimira u Kaštel Gomilici.
Nakon protokolarni besida sa obedvi strane, i jedni i drugi su izmjenili darove ... s tin da su, naranvo, svjetski prvaci imali prednost ... pa su ukrasili gradonačalnikovu glavu ...
... jesu li bili u Japanu ili nisu, je li ...
... a ni gradonačalnik njima nije osta dužan ... pa su i oni išli doma sa par prigodnih poklona od Grada ...
... i sa svečanim obećanjem da će gradske strukture, kao što to već godinama čine, i dalje pomagati mlade robotičare u njihovoj djelatnosti.
Pogled izbliza otkriva djelove od kojeg su sastavljeni roboti-nogometaši.
Dijelovi standardne elektronike, koji se mogu nabaviti u svakoj malo boljoj butigi od elektronike, ili naručit priko neke od internetskih butiga ... Međutim, to ča jemate dijelove ne znači da ste odma veliki pretendent na osvajanje svjetskoga prvenstva.
Pravo blago se krije iza ova dva para bistrih očiju, Antonijevih i Paškovih. I zašto ne, u iskustvu njihova mentora prof. Zorana Vukića ... i to triba njegovat, pomagat i štovat. Jer se jedino uz pomoć tih i takvih, kao cila država, možemo dignit iz blata zaostalosti i pomaknit se sa dna svih europskih pokazatelja razvijenosti.
Pisma „Croatio, iz duše te ljubim“ je odlična pisma, ali ako se ne cijene prave vrijednosti, kao što je znanje mladih ljudi ... i oni će vrlo brzo otić negdi di će spavat na „pravome kušinu“ a ne na „stini“, ma koliko mi šutjeli o tome
Zdravi i veseli bili!!!
Post je objavljen 04.08.2017. u 16:22 sati.