Situacija nakon 24. srpnja 1938. – La batalla del Ebro
Dakle, Valencija je spašena, ali kako dugo? Ovo pitanje postalo je noćna mora Republikancima i oni su postali svjesni da ako negdje ne poduzmu bilo kakav napad, pa makar i demonstarativni napad, Valencija će pasti. Zato su Republikanci na sjednici Ratnoga vijeća održanog u Barceloni 24. srpnja 1938. odlučili poduzeti novu ofenzivu na sjevernom boku nacionalističkog klina na Sredozemlju.
Sukladno tom Planu trebalo je forsirati (forsirati znači prelazak rijeke čiju suprotnu obalu brani protivnik, dakle, po Athumanunhu, to je prijelaz preko rijeke pod borbom, jedan od najtežih napada i dakako najsloženiji) veliku rijeku Ebro na nekoliko mjesta prijelaza.
Ta mjesta prijelaza bila su udaljena oko 110 km od mora, a temeljni cilj je bio poremetiti nacionalističke crte opskrbe i komunikacijske crte između Levanta i Katalonije. Drugi, eventualno ostvariv cilj Republikanaca bio je da se možebitno povrate komunikacije između razdvojenih dijelova Republike.
Poradi ostvarenja toga famoznog Plana Republikanci su ustrojili novu armiju, Armiju Ebra. Armija Ebra pod zapovjedništvom je Modesta, a ustrojena je od 5. republikanskog korpusa kojim zapovijeda Lister, 12. republikanskog korpusa kojim zapovijeda Etelvino Vega i 15. republikanskog korpusa kojim zapovijeda Manuel Tagüen.
Pričuva Armije Ebra je 18. republikanski korpus kojim zapovijeda Jose del Barrio. Armija Ebra broji 80 000 vojnika, a topničku potporu pruža joj 80 topničkih bitnica i 27 protuzrakoplovnih bitnica. Na gotovo novim zrakoplovima tipa 'Superchato' i 'Supermosca', lete mladi republikanski španjolski piloti dobro obučeni u Sovjetskom Savezu, te je time zračna potpora Republikanaca silno osnažena.
Svi republikanski zapovjednici imaju bogato ratno i borbeno iskustvo i redom su pripadnici Komunističke partije (od 27 zapovjednika brigada koje čine udarnu moć Armije Ebra njih 25 su komunisti, a samo su dva anarhisti – po Athumanunhu. Dakle, Athumanunh vjeruje i uvjeren je da Republikanci sada imaju barem političko jedinstvo u zapovijedanju, no, Athumanunh se strašno prevario!).
Dva ključna zapovjednika, oba visoko rangirani časnici, Modesto i Lister u teškoj su zavadi i svađi. Andalužanin Modesto vrlo je zajedljive naravi, gotovo despot, surov čovjek, rijetko se kada otvara, ali je izuzetno sposoban časnik i zapovjednik, rođeni je vođa i uopće ga politika ne interesira.
Lister pak je njegova čista suprotnost, vrlo srdačan čovjek, ambiciozan i dobar govornik, posjeduje veliki smisao za prijateljstvom, ponekad pomalo nediscipliniran, vrlo strog, ali istodobno i spreman opraštati svojim podređenim časnicima koje izuzetno cijeni i poštuje.
Dakle, dva izuzetno sposobna republikanska časnika i zapovjednika koje će Nacionalisti htjeli oni to, ili ne, ipak morati respektirati, te uvažavati kao hrabre i sposobne protivnike. Jedino u čemu su se ova dvojica složila bilo je to da su u svojim postrojbama postavili vrlo mlade i sposobne časnike na ključna mjesta, a time su demoralizirane republikanske postrojbe doživjele oporavak nakon proljetnih pretrpljenih poraza. Donekle, po Athumanunhu, zasluga za tako brzi oporavak potpuno demoraliziranih republikanskih vojnika je možda i francusko otvaranje granica tijekom ožujka, a najvažnije je možda ipak po Athumanunhu to što su u te postrojbe stigli pričuvnici mlađih godišta.
Isto tako otvorene su nove republikanske časničke škole što je bilo itekako važno i potrebito, jer ti mladi časnici bili su svjesni da će izgubiti sve, mladost i život, ako ne budu radili do besvijesti. No, unatoč svemu tomu Athumanunh ne može vjerovati, ali Republikanci su opetovali tešku grešku, gotovo identičnu onima koje su već prije počinili u bitkama kod Brunetea, Belchitea i Teruela.
Naime, sam tijek svih tih bitaka, pa i ove koja će se tek dogoditi na rijeci Ebro, nevjerojatno su slični – početni uspjeh Republikanaca bit će izuzetan i velik, potom će Nacionalisti zaustaviti napredovanje, dovesti nepogrešivo svoje pričuve i pojačanja, a potom poduzeti protunapad.
Da, sve se to već dogodilo u prijašnjim bitkama, a Republikanci nisu naučili lekciju. Sve će im se to opetovati i u predstojećoj bitci na rijeci Ebro, no, na žalost ovdje i s puno, puno većim i dalekosežnijim posljedicama. Što se pak to dogodilo opisat će Athumanunh tijekom slijedećih nekoliko dana ... (kada za Athumanunha napokon počinje njegovo dugo toplo ljeto ili jednostavno – godišnji odmor)
Post je objavljen 26.07.2017. u 18:56 sati.