Španjolski građanski rat na sjeveru – Athumanunhov zaključak
Cijeli Španjolski građanski rat na sjeveru, odnosno bitke toga rata, bio je i bile su obilježene nacionalističkom vojničkom nadmoćnošću koja se ogledala u zračnoj i topničkoj premoći. No, niti u baskijskoj, niti u santanderskoj, a niti u asturijskoj vojnoj kampanji tehnička nadmoć nacionalista ipak nije bila presudna.
Po Athumanunhu presudna i kobna je bila slabost Republikanaca i njihovih vojnih postrojbi te samo postojanje tri gotovo samostalne državice, koje jedna drugoj nimalo nisu vjerovale i nisu se ni pokušale čvršće povezivati, a sve se to na kraju odrazilo i na vojne postrojbe tih malenih državica koje su Nacionalisti tukli i slamali redom.
Pokušaj republikanskog generala Llana de la Encomiende u uspostavi jedinstvenog zapovjedništva za sve te tri republikanske vojske propao je, a to isto nije pošlo za rukom ni njegovom nasljedniku generalu Gamiru Ulibarri. Nadalje, po Athumanunhu, kod republikanskih vojnika previše je bilo defetizma, a premalo vojničke stege i ćudoređa (morala).
Ipak, Athumanunh nikada neće napisati da je bilo izdaje, jer nacionalističke postrojbe nikada nisu imale točne podatke o pokretu republikanskih postrojbi. Zračna potpora Republikanaca u Baskiji u samom početku bila je izuzetno slaba, da bi se kasnije nešto pojačala, ali to je bilo uzaludno trošenje zrakoplova i iskusnih republikanskih pilota koji su na kraju hrabro, ali i uzaludno izginuli.
Ti piloti, na kraju, će biti itekako potrebiti Republici, ali bilo je kasno i uvijek je tako u ratovima. Tehniku će ti uvijek dati Saveznici, ali pitanje je da li ćeš ti tada imati hrabre i obučene ljude koji će upravljati istom i boriti se srcem, jer nikada ti nijedan Saveznik neće dati svoje ljude da ih trošiš za svoje ciljeve – po Athumanunhu.
Zato, opet po Athumanunhu, ljudi (vojnici, dočasnici i časnici) su najveće bogatstvo u svim ratovima i poradi toga nikada se ne smije žrtvovati i trošiti vojnike, troši se i žrtvuje tehnika, a ljudi se čuvaju kao najveće bogatstvo – po Athumanunhu.
Eto, zato je Athumanunh, uvijek u svojim lutanjima kroz povijest bitaka, pomalo srdit na časnike kada oni nepromišljeno potroše ljude. Vojnici su se tijekom povijesti bitaka uvijek i uvijek će se boriti hrabro i požrtvovano ako ih njihovi časnici vode pametno i na ljudski način, a ako su časnici 'ljigavci' onda je sve uzalud.
Athumanunh će još zapisati da je uzalud 'sto lavova ako ih vodi jedan zec', bolje je da 'sto zečeva vodi jedan lav'. No, dobro, Athumanunh je Athumanunh i tko bi uopće razumio njegova promišljanja, ali nema veze. Idemo mi dalje. Padom sjevera Republike Nacionalisti su dobili bogati ratni plijen. Sada su u rukama Nacionalista rudna bogatstva i tvornice oružja, dobili su novih 18 500 četvornih kilometara teritorija, milijun i pol stanovnika i mnogo ratnih zarobljenika koje će iskoristiti za jeftinu radnu snagu u tvornicama oružja i koncentracijskim logorima.
Ti koncentracijski logori su još jedna pošast koja se pojavila u Španjolskom građanskom ratu, a tijekom 2. Svjetskog rata nacisti će je još više 'usavršiti' i donijeti do tada neviđene i nezamislive patnje nesretnim 'logorašima'.
S vojničke strane gledano, sada se nacionalistička Armija Sjevera sa svojih 65 000 vojnika mogla uporabiti na drugim bojišnicama, niže na jugu, a nacionalistička ratna mornarica mogla se slobodno koncentrirati na Sredozemlje. Republikanski gubici na sjeveru bili su izuzetno veliki. Republikanci su nepovratni izgubili 33 000 vojnika koji su poginuli, oko 100 000 vojnika palo je u zarobljeništvo, a oko 100 000 vojnika bilo je ranjeno i izbačeno iz postroja. Na drugoj strani i Nacionalisti su zauvijek izgubili 10 000 vojnika, te imali isto oko 100 000 vojnika izbačenih iz postroja.
Post je objavljen 23.07.2017. u 08:55 sati.