Pregled posta

Little bit of Cambridge

Odlucila sam otici malo i izvan granica Londona i posjetiti Cambridge. Cambridge je sveucilsni grad koji je udaljen 80-tak km od Londona. Citymapper, ona supersonicna aplikacija koju sam spomenula u proslom blogu, ne funkcionira izvan granica grada Londona. Tako da informaciju kako otici do Cambridgea morate pitati dobri stari Google. I on vam izbaci vrlo jasne informacije. Oni koji ne zele komunicirati s Googleom reci cu im da sam ja krenula put Cambridgea s London Liverpool Street stanice.



Povratna karta je oko 17Ł.



I vjerujte mi i ovo putovanje vrijedi svakog novcica. Ipak, jedan dan je malo za obici cijeli grad. Bila sam uvjerena da se radi o malenom gradicu. No, ono na sto sam naisla pokazalo mi je kako je ovo mjesto prepuno raznih dogadanja, ukrasen starim povijesnim gradevinama i vrlo pitomo mjesto u kojem bi se mogli provesti prekrasni dani.







Cim sam stupila na tlo ovog grada, osjetila sam da vlada drukcija klima nego u Londonu. Ovo je grad studenata. I dok setate prema centru u kojem se nalaze mnogi fakulteti, putem vas prate mnoge skole i koledzi. Jedan do drugoga, poredani, prekrasnog ukrasenog eksterijera. Ma, ono, pozelite se ponovno vratiti u skolske i fakultetske klupe. Nekako sam dozivjela one filmske trenutke u kojima mozemo vidjeti mlade ljude kako stoje ispred tih raznih obrazovnih ustanova ili setaju gradom i raspravljaju o necem naucenom. Ili pak hodate iza starijeg para koji je upravo izisao iz The Fitzwilliam Museuma i elokventno sjecka ono zapazeno umjetnicko djelo ispred kojeg su malocas stajali. Grad intelektualaca, grad s velikim postotkom akademskih gradana. No, opet grad koji sve poziva i zeli ljubazno pokazati s cime sve raspolaze.
Na preporuku ljubaznog gospodina iz vlaka kojim smo se kretali iz Londona prema Cambridgeu, uputila sam prema King’s Collegeu. Udaljen je 20-tak minuta hoda od zeljeznicke stanice.
King’s College sa svojom 550 godina dugom povijesti je zajednica u kojoj su se svi pripadnici zavjetovali da ce promovirati koledz kao mjesto edukacije, religije, ucenja i istrazivanja. Koledz je takoder mjesto u kojem studenti i osoblje zive i rade tijekom studentske godine. Stoga je vrlo bitno postovati one privatne dijelove koledza koji su znakovima i obiljezeni. Tijekom ispitnog razdoblja, a to je tijekom polovine travnja i tijekom polovine lipnja, koledz je zatvoren za posjetitelje. Izvan tog vremena slobodni ste uci i posjetiti ovo prekrasno mjesto. No, ulazak u ovo prekrasno mjesto ce vas kostati. Studentima i umirovljenicima ulazak je nesto jeftiniji, dok sam ja svoj ulaz platila 9Ł. Usavsi kroz prekrasna vrata, docekao me je prelijepi netom pokoseni travnjak okruzen Front Courtom, Wilkinsovnom zgradom i naravnom ogromnom kapelom. Sto reci nego da sam se odmah ponijela vrlo turisticki. Mobitelom sam fotografirala sve ono zelenilo koje tako smirujuce djeluje na one koje si nalaze unutar dvorista Kraljevskog Koledza.







Krenuh smjerom koji me svojim silnim natpisima u dvoristu vodio prema Kraljevskoj knjiznici. Knjiznica je osnovna u vrijeme formiranja samog koledza, u davnom 15. stoljecu. Knjiznica posjeduje rijetka izdanja rukopisa i knjiga.



I upravo tog dana, dana kada sam stupila u prostore koje odisu mirisom starih knjiga (koje naprosto obozavam) posjetiteljima su bila dostupne prve edicije knjiga Jane Austen, kao i pisma pisana njezinom talentiranom rukom. Divno je kako sadasnji covjek moze doci u doticaj s onim rijecima, s onim knjigama koje su prije mnogo stoljeca mnogi uzimali u svoje ruke te hranili i bogatili svoj um. Oni koji su “padali” i jos uvijek “padaju” na englesku romantiku 18.stoljeca, dobro se sjecaju djela Jane Austen kao sto su “Ponos i predrasude” i “Emma”, te mnoge druge.





Sto reci, nego da su se ispred mene, tog dana, nalazili dragulji engleske knjizevnosti.
Nakon obilaska knjiznice uputila sam se u obilazak krajolika. Krajolik koji lezi uz rijeku Cam, kojom se mnogi turisti odvaze provozati malenim camcima. Na tren sve to podsjeti na spoj engleskog i venecijanskog u jednom.



Prosavsi kroz svoj mali zen, uputila sam prema kapeli. Iako, iskreno receno, ono za mene nije kapela, vec ogromna katedrala. Ali, tako ju nazivaju, pa hajde, tako cu i ja prevesti. Ogromno izdanje dugo 88 metara. Kapelu je zapoceo graditi Henrik VI. 1446.godine. Medutim, potrebna su bila stoljeca da se ona u cijelosti zavrsi. Kapela ima vrlo vaznu ulogu u fakultetskom zivotu. Sagradena i je za studente koji u ovom prekrasnom i smirujucem ambijentu mogu sudjelovati u sluzbama. Time studenti mogu hraniti i svoj duhovni svijet. A zadnje detalje u izgradnji katedrale zavrseni su pod vladavinom Henrika VIII. Stotinu godina nakon njegove smrti, ova kapela (velim, za mene katedrala) prepoznata je kao jedno od najboljih eurospskih srednjovijekovnih gradevina. Ako se vec nalazite unutar ovog kompleksa, preporucila bih vam da se prikljucite grupi s turistickim vodicem koji ce vam podrobno objasniti opsirnu povijest kako koledza, tako i grada i kraljevske obitelji.







Nakon visesatnog obilaska King’s Collegea, uputih se u raznim smjerovima Cabridgea, da jos jednom osjetim kako dise, kako tece, kako mirisi. Ovog puta nisam usla u pub kako bih se pocastila cajem, vec uklopih se u turisticki i studentski zivot i narucih si pivicu. Moram priznati da sam poprilicno bila na izmaku snaga, bez obzira na silan entuzijazam koji me odrzavao na putu. Cambridge definitivno nije grad koji preporucam obici u jednom danu. Ako mozete, priustite si koji dan vise. U mom planu bio je odlazak i u vec spomenuti The Fitzwilliam
Museum





i Botanicki vrt, ali vrijeme nije bilo na mojoj strani. Ipak, ono sto sam vidjela, a moze se vidjeti na fotografijama, bio je, za mene, veliki dozivljaj. Posjetiti jedno od najstarijih i naprestiznijh sveucilisnih mjesta bilo je na mojoj listi zelja i to sam si i ostvarila. Vjerujem da ce biti jos prilika kada cu moci zaviriti i druge povijesne objekte, old fashion pubove i ponovno osjetiti cambridgesku pitomost.






Post je objavljen 22.07.2017. u 16:48 sati.