Moja žena ima lak san, probudi se na najmanju sitnicu, zujanje komarca, čak ju probudi i njeno hrkanje. Za razliku od nje ja još glavom ne dotaknem jastuk, a već spavam.
Kako živimo na Papuku i to na rubu šume, sasvim je normalno da nam noću u dvorište dolazi razna zvjerad. Jeleni nam se češu o šljivu, veprovi nam žderu višnje, lisica nam je pojela nekoliko mačaka, a kuna mi je pregrizla lambda sondu na Citroenu.
Sinoć me iz sna probudi žena, vukući me za nožni palac.
- Ustani majmune, budim te već 5 minuta, nešto nam je ušlo u dvorište!
Otvorim oči i onako krmeljiv ugledam ženu u kratkoj čipkastoj spavaćici kako gleda kroz prozor i pitam:
- Šta je bilo? (jedva doteturah do prozora)
- Nešto je vani, što je to?
- Smiri se to je jazavac, neće ti ništa.
- Znam da neće ništa, ali znaš da se bojim tih životinja.
- Ljubi, sad kad si me već razbudila...
- Šta hoćeš??
- Pokazati ti životinju. (mignem i lupim ju dlanom po guzici)
- Budalo, ako te odvalim ovom lampom pasti ćeš kao afrička šljiva.
- Ali afrička šljiva ne pada.
- O'š se kladit?
- Neću, laku noć.
Post je objavljen 21.07.2017. u 23:27 sati.