O ovoj sam temi pisao šturo u prilogu od 27. studenoga 2016. Nakon prelistavanja više časopisa odlučih ga upotpuniti novim podatcima.
Od godine 1980., u kojoj sam objavio prvi rad, do današnjih dana neprekidno sastavljam i objavljujem razne zagonetke. U nijednome prijeratnome časopisu radove nisam potpisivao nikako drugačije doli punim imenom i prezimenom (Nedjeljko Nedić) ili nešto kraće (N. Nedić). Moja suradnja u Pauletićevim izdanjima za posljedicu je imala i pojavu mojih prvih pseudonima. Dva od njih, NENE (dvoslovni inicijali mojega imena i prezimena) i NED (troslov koji mi se javlja i u imenu i u prezimenu), najčešće rabim i danas u skandinavkama u Feniksu, Skandifeniksu, Superfeniksu i Superskandifeniksu te u povremeniku PEN.
Svi ini moji pseudonimi počinju s dvoslovom „NE“ ili s troslovom „DOM“ koji jasno upućuju upravo na mene: Domaćin, Domenico (njime obično potpisujem talijanke), Domaćinović, Domenech, Domenghini, Domestic, Domesticus, Domestos, Domin, Dominator, Domingo, Dominguez, Dominic, Dominik, Dominikanac, Dominion, Dominique, Doministar, Dominus, Dominko, Domo, Domobran, Domoljub, Domus, NE, Nedjeljković, Nedo, Nedomir, Nenad, Nenadović, Nenoslav, Nešimir, Neško (tako me je mama zvala), Nešo (moj toliški nadimak), Neto (Nedjeljko – Tolisa), Netto, Neu (Nedjeljko – Ugljara), Neum, Nevio, Neznanac, N. N. i NNN (Nedjeljko Nedić Nešo)
Iznimkom su samo četiri koja rijetko koristim – DIV, kratica ratne postrojbe u kojoj sam vojevao, kojim potpisujem samo radove vezane za tu postrojbu, Ravnatelj, koji podsjeća na moje 15-ogodišnje ravnateljevanje Radiopostajom Orašje, Tolišanin te Maneken koji asocira na amatersku nogometnu momčad „Jelenovi manekeni“ čiji sam član od 1973.
Nedjeljko Nedić
Post je objavljen 21.07.2017. u 00:40 sati.