Bitka za Brunete - bitka žeđi
Sada, na sprženoj kastiljskoj ravnici, usred ljeta, razvila se veličanstvena, ali izuzetno krvava bitka koju će kasnije povijest bitaka zapamtiti i kao 'bitku žeđi', jer voda je tu postala problem broj jedan. Tada su postrojbe pod zapovjedništvom El Campesina 8. srpnja prodrle do prvih kuća u selu Quijorne, a sutradan ga i zauzele.
Slijedećih dana, točnije 11. srpnja pali su i Villanueva del Pardillo i Villafranca del Castillo, ali su Boadillu, unatoč stalnim snažnim napadima republikanskih postrojbi, nacionalističke postrojbe pod zapovjedništvom Asensia hrabro i čvrsto branile. U zraku su se po prvi puta pojavili njemački novi zrakoplovi tipa 'Messerschmitt ME 109'. Iako su republikanski zrakoplovi tipa 'Chato' bili brojčano nadmoćniji, njemački zrakoplovi tipa 'Messerschmitt ME 109' pokazali su se efikasnijim i boljim.
Do 13. srpnja republikanske postrojbe izgubile su ofenzivni polet i prešle u obranu dostignutih crta. Žestoke bitke i dalje su se vodile oko Boadille, a onda su i tu 15. srpnja republikanske postrojbe počele kopati rovove i utvrđivati se za obranu dostignutih crta. Tako su sada Republikanci osvojili 'džep' terena dubok oko 13, a širok oko 16 kilometara.
Lister je sa svojim postrojbama izbio na cestu za Navalcarnero, na samo tri kilometara južno od Brunetea. Tu je na samom kraju bitke poginuo hrabri engleski bojnik Nathan koji je u svojim posljednjim trenucima života od svojih vojnika zatražio da mu pjevaju. Za fijasko koji su doživjele Republikanske postrojbe Athumanunh je već okrivio republikanske niže i srednje časnike zapovjednike, ali sada će priznati da je dio tog 'fijaska' došlo i od toga što su njemački vojni instruktori nacionalističkim časnicima pružili suvremeniju i napredniju obuku od one koju su sovjetski instruktori pružali republikanskim časnicima.
Naime, nacionalistički kadeti (kadet – kandidat za časnika po Athumanunhu) bili su mladići iz gornjeg stališa, vrlo vični seoskim terenima i izuzetno dobri lovci-strijelci. Nadalje, u republikanskim postrojbama kronično je nedostajalo dočasnika, a upravo dočasnici su ti koji provode pojedinačnu vojničku obuku i u stalnom su dodiru s vojnicima. Na kraju Athumanunh će još zapisati da u nacionalističkim postrojbama vlada prava vojnička stega i nema političkih prepucavanja, za razliku od republikanskih postrojbi koje baš ta politička prepucavanja često tako skupo stoje.
No, što se tiče više crte zapovijedanja kod Nacionalista, Athumanunh će zamjeriti što je prekinuta itekako bitnija nacionalistička ofenziva na sjeveru, nego preotimanje malenog ruiniranog kastilskog sela koje nije uopće imalo nikakav strategijski značaj. Onda pak su 18. srpnja Saenz de Buruaga na lijevom, a Asensio na desnom krilu, te Barron u središtu, sa svojim postrojbama krenuli u protunapad na Brunete.
Istoga dana Messerschmitti iz 'Legije Kondor' preoteli su nadmoć u zraku republikanskim zrakoplovima. Bitka koja se razvila 19. i 22. srpnja vodila se pod izuzetno jakim suncem, gotovo nemilosrdnim suncem, koje je morilo i jedne i druge vojnike strašnom žeđi i nemilice ih pržilo strašnom žegom.
Naposljetku su 24. srpnja nacionalističke postrojbe probile obrambene crte republikanskih postrojbi i ponovno zauzele Brunete, osim groblja na kojem su se uspjele održati postrojbe Republikanaca kojima je zapovijedao Lister. General Franco nije dopustio generalu Vareli nastavak protunapada, pa su tako Republikanci zadržali Villanueva de la Canadadel i Villanueva del Pardillo uz plaćenu slijedeću cijenu:
oko 20 000 republikanskih vojnika izbačeno je iz postroja, a izgubljeno je i 100 bojnih zrakoplova. Na drugoj strani Nacionalisti su imali 17 000 vojnika izbačenih iz postroja i izgubili su 23 bojna zrakoplova. Na kraju je opet bitka bila svojatana kao pobjeda jeden i druge strane, baš poput bitaka na Jarami i kod Guadalajare.
Post je objavljen 17.07.2017. u 19:06 sati.