ima jedna recitacija, meni, nažalost, nepoznatog autora, mada bih možda uspijela zguglat, možda i budem, no, za ovu su priču bitnije riječi, pa se nadam da će mi autor oprostiti propust,
dakle:
četiri najvažnije male riječi
četiri najvažnije male riječi
lako je od srca iskreno reči.
one su samo zato male
da bi u dječje srce stale.
dobro su srca najbolji gost:
Molim, Hvala, Izvoli, Oprosti.
mi ih još često u praksi nazivamo i " čarobne riječi ".
Čarobne riječi nije teško usvojiti ako ih i sami upotrebljavate, kao i sve ostale riječi koje želite da dijete usvoji, jer, dijete, naravno uči i ponavlja ono što čuje i vidi oko sebe, dok mu je oponašanje, ili učenje po modelu prirodni oblik ponašanja, kao i usvajanje određenih spoznaja putem igre i određenih, ajmo reć, zabavnih aktivnosti.
velim zabavnih, jer njima je sve puno lakše ako se i kada predstavi bez previše objašnjavanja i teoretiziranja, usudila bih se tu dodati i natezanja, već sasvim obrnuto, kroz neku njima zamljivu aktivnost u kojoj mogu i sami sudjelovati, pa samim time i baratati određenim stvarima, pojavama ili riječima.
igre riječima izuzetno su bitne za razvoj govora, izražavanja, ali i stvaranja vlastitog mišljenja, mašte, kreativnosti, pa i, kasnije, apstraktnih pojmova.
te se igre mogu igrati u raznim svakodnevnim situacijama kada je potrebno zaokupiti dječju pažnju nečim što nije neki od prirodnih oblika kretanja kao što su trčanja, skakanje, provlačenje i ostalno, dakle, onda kaka je potrebno zadržati ga u nekom mirnijem položaju, primjerice duotrajnijeg sjedenja, čekanja, stajanja u redu i slično.
te igrice su vrlo lako provodive, ne zahtjevaju praktički nikakve rekvizite, pa ni pametne telefone, tablete ( ni šumeće ), ajfone, nebiste vjerovali, al, da, postoje i takve igrice, koje niti su ograničene vremenom, a pravila je moguće prilagoditi djetetovoj dobi kao i njegovim jezičnim i intelektualnim mogućnostima.
zahtjevaju samo malo dobre volje suigrača, te su zgodne jer ih je moguće prilagođavati, modificirati i mijenjati i tijekom same igre.
dobrobiti koje donose su višestruke i vrlo vrijede kako za igrače tako i za voditelja.
jezične igre pomažu u pravilnom i točnom izgovaranju svih glasova, pa i onih problematičnih, šire vokabular, pomažu u stvaranju pravilne rečenične konstrukcije, pravilnu upotrebu gramatičkih zakonitosti kao što su komparacija, deklinacija, konjugacija, razvijaju pamćenje i misaone procese, kvalitetno utjeću na spoznaju okoline, osnovnih pojmova i svijeta oko nas, a mogu biti i zabavne, samo ako to želimo.
neke od poznatijih i raširenih takvih igara su:
Kaladont:
igra u kojoj suigrači nastavljaju riječ pomoću zadnja dva slova predhodno izrečene riječi, npr.:
gljiva - vaza ( glji - va / va - za ).
za igranje te igre potrebno znanje rastavljanja riječi na slogove, te prepoznavanje prvog slova u riječi, te je samim time zahtjevnija igra uglavnom za djecu starije predškolske i školske dobi, no, vrlo se lako može prilagoditi i mlađima na način da se igra smo rastavljanje na slogove dok se sasvim ne usvoji taj dio počevši s kratkim riječima od samo dva ili tri sloga.
prosto rastavljanje riječi na slogove pomaže djeci koja imaju teškoća u govoru, ali i onima koji nemaju, na puno više načina nego je to na prvi pogled uočljivo.
te radnje, ako se koriste opetovano zapravo su prave predčitalačke vježbe, a samim time i vježbe pisanja, čak i ako nije uključeno baratanje olovkom i papirom ( tada bi to bile i grafomotoričke vježbe ).
dovoljno je samo djetetu predložiti jednu riječ, rastaviti je na slogove, te ga zamoliti da to ponovi. drugi korak neka bude djetetov zadatak da samo smilsli neku riječ za vas koju ćete vi rastaviti na slogove, kako bi igra za njega imala smisao, jer, bit će mu jako dosadno ako mu samo zadajete zadatke bez da i vi sudjelujete u samom procesu igre, pa će i brzo izgubiti koncentraciju, pažnju i zanimanje ( naravno, ova konstatacija stoji samo ako uzmemo u obzir kako je svako dijete različito na sebi svojstven način, čak i u odnosu na dob u kojoj se neka od razvojih karakterista predpostavlja kao usvojena, ali to je već pitanje karaktera i osobnosti ).
ono što će svakako dijete zadržati u takvoj vrsti aktivnosti je njegov vlastiti interes i faktor smijeha, zabave, tako da je moja osobna preporuka birati one riječi koje su djetetu bliske, zanimljive i smiješne.
moguće je i poželjno smišljati i riječi koje ne postoje, samo njegove autorske, nema nikakvog razloga ogranićavati se, zapravo, ogranićavati dijete u procesu stvaranja i izražavanja. često se u tom procesu uoče i neki od uzroka eventualnih problema, ali, ponavljam, ovakve aktivnosti nisu i ne moraju biti namijenjene samo djeci s jezičnim teškoćama.
nakon usvajanja rastavljanja riječi na slogove, slijedeći korak bio bi poželjan stvaranja, zapravo, smišljanja rime. način igre je potpuno isti. smislite dvije ili više riječi koje se rimuju, kažete ih djetetu, pa zatražite od njega isto pomažući mu s prvom riječi, npr.: slon - balon. od takvih se rima kasnije mogu slagati i kratke pjesmice, čime kod djeteta razvijamo i sklonost prema literarnom izražavanju i stvaranju, ali i ne samo to, već i gradimo dobre temelje za razvoj promišljanja, pamćenja, logičkog zaključivanja, apstraktnog mišljenja, osjećaj za ritam i metar, a to sve će mu biti od koristi i u nekim drugim životnim područjima.
preporuka je igrice mijenjati taman na rubu djetetovog kapaciteta pažnje, kako bi što duže ostalo zainteresirano, ili već dok traje ta potreba zadržati ga na istom mjestu, kao što je čekanje u pedijatrijskoj čekaonici ili dugom redu za blagajnu ili sada, kada su aktualna putovanja, bilo autom, busom il avionom. na takvih se mjestima također možete poslužiti reklamama ili natpisima za proizvode ako vam je teško nakon napornog dana smišljavati nešto, a ako ste se unaprijed pripremili, pa imate pri ruci blokić i bojice, jer je vaše dijete više zainteresirano za crtanje i takva se aktivnost može iskoristiti u istu svrhu, velim, nema se smisla ograničavati.
upotrijebiti se može doslovno sve.
dok čekate tramvaj ili autobus zabavljajte se slovima i brojkama na displeju ili tabli, skupa čitajte jumbo plakate, neonske natpise ili letke.
na taj način djetetu ćete olakšati zadatak ostajanja na jednom mjestu u relativno mirnoj, ali i vrlo korisnoj aktivnosti, a sebi priuštiti ne samo kvalitetno provedeno vrijeme s njim, već i trošenje puno manje energije i živaca nego da ga neprestano opominjete, nadzirte i lovite naokolo.
i ne samo to!
na taj ćete način stvoriti i prave potrebne temelje za učenje čitanja i pisanja, jezičnog izražavanja i stvaranja, što je, nažalost, sve veći problem kod mnoge djece, kako mlađe, tako i starije dobi.
jedna od potreba koja me uopće ponukala pisati o ovoj temi je i ta što je čekanje na logopedsku pomoć u metropoli oko godinu dana, ako ne potežete neke veze i jedina vam je mogućnost ići regularnim putem,
stoga mi se čini kako je ovaj put mnogo lakši i jednostavniji, a nije prečica, dapače, vrlo je učinkovit, djelotvoran i višestruko se može isplatiti i djetetu i roditelju.
mišljenja sam, a i sve mi se više potvrđuje u praksi, kako su vještine koje su porebne za postizanje željenog životnog uspijeha upravo socio - emocionalna inteligencija, dakle, snalaženje u novim i nepoznatim društvenim situacijama, a predavanja o komunikacijskim vještinama vrlo su na cijeni i sastoje se od nekoliko modula teoorija, pa tek onda još toliko modula prakse.
stoga, nije loše početi što prije to bolje.
o blagodatima čitanja i pričanja priča, bajki i basna u nekom od drugih tekstova, obzirom da je ovaj već toliko dug da bih sada već mogla ubaciti neku bestaću tek tolko da vidim tko je pročitao, recimo, teta nije salveta, bio je jedan od transparenata koji mi se jako sviđa, al pašteta i vegeta je, s tim se pomiriš, pa kad i pogriješiš uvijek se možeš vadit na PePu Pig i nazvati sama sebe " šašava ", to uvijek pali, a i smiješno je.
neg, dobila sam i ja jedan jako teški zadatak, tak,
došlo mom ČovjeČuljku, koji se inače bavi samo stvaranjem instrumentalne glazbe, i o tome sam napisala jedan jako dug tekst koji sada moram pažljivo ispolirati i lektorirati, je, al su mu baš pale na pamet, uz melodiju i riječi, vrlo šture, doduše, no, baš ono, riječi koje si je i zapisal, a onda meni dal nek ih ja završim,
eto, pa tim se riječima ja sama igram ovih dana.
na kraju, jedino još što želim reć je:
igrajte se, bilo čega, s dragim ljudima, jer, igra je pokretačka, stvaralačka energija čiji rezutati mogu biti i čudesni, samo ako se ne doživljavamo preozbiljno. u tom slučaju počnite s:
" ČovjeČe, ne ljuti se! "
začin za kraj
Post je objavljen 17.07.2017. u 16:13 sati.