Boris Dežulović: U glib i druge vijesti
"I ja bih, da kojim nesretnim slučajem danas u školi predajem hrvatsku književnost, djeci za obaveznu lektiru davao 24sata, Story i crnu kroniku Večernjaka. Vjenceslav Novak, Ante Kovačić, Miroslav Krleža, U registraturi, U glib, U agoniji, Posljednji Stipančići, Gospoda Glembajevi, ispisuje se pred našom djecom sumoran i siv početak dvadesetog stoljeća u realnom vremenu, u NewsFeedu na zaslonu mobitela, pa čak i doslovno prepisan iz školske lektire, da bi djeca valjda lakše razumjela. Poput, primjerice, Novakove pripovijesti o stipendiji za kćerku gradonačelnika Opare, ili Krležinih Glembajevih, koje jednom čitamo kao živu dramu o propasti Ivice Glembaja Todorića i dinastije iz Kulmerovih dvora, a drugi put kao živu dramu o, štajaznam, Tomislavu Glembaju Horvatinčiću, klajnburškom skorojeviću što bijesnim automobilima i jahtama nekažnjeno gazi preko onih mitoloških malih, običnih ljudi.
Hrvatske su suvremene pripovijetke i socijalne teme zapanjujuće stoljetne, svijet je današnjih školaraca cijeli od crvljivih bidermajer i empir komoda, gospode načelnika, bankara, prelata, biskupa, velikih župana, komordinara i illustrisimusa, plemenitaških gospođa, pijanih oficira, barunica i njihovih lakeja i guvernanti, a Vjenceslav Novak – baš kao i Kovačić i Krleža, ili Josip Kozarac, Eugen Kumičić, Ksaver Šandor i ostali demoni školskih lektira – funkcionira u njemu kao reporter formata Provjereno Nove TV."
„Jedno veličanstveno ljudsko stoljeće, najmračnije i najsvjetlije od svih dvadeset i onih dvadeset prije, Hrvatima je prošlo u zalud, zamet i zakurac, potrošili su ga na koncu cijeloga na mise zadušnice, i 2017. se zatekli na početku, u glibu i drugim pripovijetkama, kao što su se tamo – u glibu i drugim pripovijetkama – nalazili oduvijek, svaki se put između dva oduvijeka nejasno nadajući da je ta zla, sumorna historija daleko iza njih, u dosadnoj, plošnoj školskoj lektiri o zlim bogatašima i nesretnim siromasima.“
Komentar Viktora Ivančića: Spašavanje bojnika Thompsona
"GADNA stvar su autorska prava.
Croatia Records, diskografska kuća Marka Perkovića Thompsona, zatražila je nedavno od YouTubea da ukloni snimku što ju je na taj servis postavio portal Index.hr, a na kojoj prvo hrvatsko domoljubno grlo izvodi pjesmu "Jasenovac i Gradiška Stara"."
"Zanimljivo je, međutim, da se Croatia Records u svome prigovoru pozvala na autorska prava – tvrdeći, drugim riječima, da spomenuti uglazbljeni stihovi pripadaju toj izdavačkoj kući i da ih portal Index neovlašteno koristi i distribuira – pa je, nakon uklanjanja spornoga videa sa servisa, na YouTubeu osvanulo odgovarajuće i nedvosmisleno obrazloženje: "This video is no longer available due to copyright by Croatia Records."
Čak i za tradicionalno okrutne hrvatske prilike bilo je to kardinalno otkriće: da najveća nacionalna glazbena kompanija polaže autorska prava na ustaški pjesmuljak u kojemu marširaju i kolju "Maksovi mesari" i "crnci Jure Francetića", gdje se šalje "pozdrav Anti Paveliću", a Neretva moli da, nakon što je "u Čapljini" obavljeno masovno smaknuće, "nosi Srbe plavome Jadranu".“
„Prizor u osnovnim konturama umnogome nalikuje onome od prije dvadeset i jednu godinu, kada je tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, preko državnoga odvjetnika, podigao optužnicu protiv ovoga potpisnika i njegova redakcijskog kolege uz inkriminaciju da smo ga usporedili s Franciscom Francom, iako smo u svojim tekstovima – a kasnije i na sudu – iscrpno citirali laude što ih je Tuđman javno udjeljivao Francu, ističući ga kao uzora dok je izlagao svoju ingenioznu ideju o "zajedničkoj spomen-grobnici" u Jasenovcu.
Tuđman je, elem, smatrao kako ima puno moralno i zakonsko pravo da javno veliča fašističkoga diktatora, a da pritom – pod prijetnjom sudske kazne – nitko nema pravo blatiti "čast i ugled" državnika uspoređujući ga s fašističkim diktatorom, jednako kao što Thompson i njegova pretorijanska garda iz Croatia Recordsa drže da raspjevani domoljub ima pravo na koncertima glorificirati ustaške zločince i pozivati na klanja Srba, ali ga nitko ne smije prokazivati kao propagatora ustaških koljača.
Nesporazum je, dakle, konstitutivne prirode. Takoreći državotvoran. Radi toga i obrana Marka Perkovića Thompsona nije bila prepuštena samo skromnim mogućnostima Croatia Recordsa. Nestašni je portal spornu snimku postavio na YouTube pod naslovom: "Index Plenkoviću i Kolindi poklanja spot: Thompson – Jasenovac i Gradiška Stara", ismijavajući tako njihove žustre reakcije nakon odluke mariborskih vlasti da zabrane koncert fašistički nastrojenog pjevača.
Hrvatski premijer je, podsjetimo, tada izrazio zabrinutost i riješenost da ispita slučaj te zastrašujuće cenzure i narušenih međudržavnih odnosa, dok je hrvatska predsjednica zaprepaštenje izložila kroz jednu od svojih odurnijih floskula: da, koliko je njoj poznato, "glazba zbližava ljude", pa je, eto, ne treba zabranjivati.“
„Croatia Records je, razumije se, mogla zatražiti od YouTubea da snimku s ustaškom poskočicom ukloni zbog toga što se njome širi govor mržnje i potiče šovinistička histerija, pa bi videoservis to promptno učinio i zabranu proglasio trajnom, ali time bi nacionalna muzička kuća neoprostivo diskreditirala "jednog od naših najuspješnijih izvođača", a onda i vlastite estradno-političke temelje.“
„Zavrzlama oko nemogućnosti njihova formaliziranja – naime: usvajanje thompsonovske hipokrizije kao općeg načela – zna se reflektirati na kompletno državno stanje. Ustaški poklič "Za dom spremni" što je i dalje uklesan na ploči usred Jasenovca, primjerice, sasvim lijepo predočava modus vivendi ovdašnje državotvorne ideje, dostojanstvenu traumu koja ne gubi na intenzitetu i sretno stremi ka vječnosti: Hrvatska neće da joj pripisuju svinjarije koje ona hoće da radi! Hrvatska ne želi da je smatraju onakvom kakva ona želi biti!“