Marketing
Naše nutarnje oči...
Teoretski gledano pokreti su procesi koji se odvijaju unutar fizikalnih zakona mehanike i dinamike. Ti procesi se događaju bez našeg svjesnog sudjelovanja u njima, a mi, pritom, često zaboravljamo da nam je za svjesno izveden pokret potrebno znatno više od tih udruženih i urođenih nam procesa.
Zbog toga već na početku knjige u poglavljima "Naš utjelovljeni um" i "Emocije i osjećaji" objašnjavam odnos između unutarnje motivacije i njezinog vidljivog izraza u obliku pokreta ili držanja tijela, a u poglavlju "Pledoaje emocionalnom umu" upućujem na povezivanje razumskog i emocionalnog u nama, jer njime nastaje "osjećanje osjećaja", koje jedino mi, o sebi samima, možemo uočiti i spoznati.
Tijelo, mozak i duševno u čovjeku djeluju umreženo, što potvrđuje istinitost izreke "Cjelina je više od sume njezinih djelova" pa time i činjenicu da je naš sustav za pokretanje samoorganizirajući, samoupravljajući dinamički sustav.
Kako su prostor i vrijeme važni čimbenici dinamičkog sustava, pokušat ću ih objasniti kao funkcije, a ne kao apsolutne fizikalne veličine, čime ulazimo u područje moderne fizike, čijim zakonima objašnjavamo procese svjesnog spoznavanja tijela i njegovih pokreta.
Studirajući kršćansku tradiciju spoznala sam istinitost Piccasove izjave da čovjek, pored očiju kao organa za gledanje, za svoju stvarnu spoznaju posjeduje još tri para očiju:
Oči tijela (nazvam ih Misaono "Ja"), koje spoznaju fizikalne procese,
Oči duše (nazivam ih Emocionalno "Ja"), koje spoznaju osjećaje, pojmove i ideje,
Oči kontemplacije (svjesno razumjevanje svoje biti nazivam Egoistično "Ja"), koje spoznaju duševne procese i mentalna stanja čovjekove biti. One će u daljnjem tekstu biti oči materije, atomi naše svjesne spoznaje, qualija, misaona dinamika, božje oči, točka prividnog mira, iz koje se, u nama, razvija sve ono što nas čini svjesnim bićem.
Oči duše (nazivam ih Emocionalno "Ja"), koje spoznaju osjećaje, pojmove i ideje,
Oči kontemplacije (svjesno razumjevanje svoje biti nazivam Egoistično "Ja"), koje spoznaju duševne procese i mentalna stanja čovjekove biti. One će u daljnjem tekstu biti oči materije, atomi naše svjesne spoznaje, qualija, misaona dinamika, božje oči, točka prividnog mira, iz koje se, u nama, razvija sve ono što nas čini svjesnim bićem.
Stvarno doživjeti vlastito tijelo te spoznati osjećaje, pojmove i ideje nam se čini jednostavnim. U svijetu osobnih ideja mi srećemo svoje znanje, njime ostvarujemo svoj život.
Oči kontemplacije su skrivene u onom često nedohvatljivom dijelu naše svijesti o tijelu i pokretu. U taj dio svijesti neupućen čovjek, u svakodnevnom životu, rijetko misaono ulazi.
Da bi smo tijelo, a time i sami sebe u potpunosti razumjeli, moramo na početku, raščlaniti i spoznati sve dijelove svoje biti, utjelovljeni um, emocije i osjećaje, svoje tijelo i pokret koji njime postaje vidljiv. Pri tome ne smijemo zaboraviti najvažniju tvrdnju suvremene znanosti po kojoj u prirodi ne postoji čvrsta materija. Sve, baš sve pa i naše tijelo je vječno gibanje energije i njezino prelaženje iz jednog oblika u drugi.
Pokušat ću ovom knjigom osmisliti putovanje u sebe samoga, put na kojem ćete početi osjećati osnovnu energiju vašeg postojanja i na taj način osvajati dio po dio svojih, često zatomljenih misaonih sposobnosti iz kojih, samo od sebe, proizlazi umjeće svakodnevnog pokreta.
Dijana Jelčić... Umijeće svakodnevnog pokreta, Kapitol, Zagreb, 2006.
Post je objavljen 13.07.2017. u 08:58 sati.