Što je ljubav? Treći dio...
Njegov je poljubac ostavio takav utisak na mene da tu noć nisam mogla zaspati. Dani su mi prolazili u razmišljanju. Što dalje? Kako do njega? Očekujući njegov poziv krenula mi je i srednja škola. Naravno od učenja ništa jer mi je on bio stalno u glavi. Inače bila sam odličan učenik i nadala sam se uspjehu u životu ali on mi je pomutio mozak. Nikako nisam mogla dočekati vikend da odem u njegov kafić. Dani su, kao i godine, prolazili u iščekivanju susreta. Jednog dana nakon što mi je završila nastava uputila sam se kući. Iza mene lagano se kretao auto. Kada sam se okrenula bio je to on. Moj gospodin savšeni. Srce je kucalo sto na sat. Mislila sa da će iskočiti iz tijela. Ponudio se da me odvede na piće na što sam i pristala. Odlazak na piće bio je odlazak kod njega u stan. Penjajući se stepenica u zgradu noge su mi se oduzimale od uzbuđenja, straha, želje za njegovim poljubcima.
Ali ulazak u stan vratio me u realnost njegovog života. Života oženjenog čovjeka. Slike na zidovima njega sa ženom, slike djece, rođendanske slike, slike sa vjenčanja. Samo mi se stvorila tuga i bol. Kako mogu tako nešto učini ženi i djeci? Zašto on to radi? Zašto vara? Pa to su mala dječica. Ako se sazna što će biti s njima? Samo ću im nanijeti bol! Nisam mogla izdržati pritisak slika. Pobjegla sam.
Osjećaj tuge, bola kolao je mojim tijelom putem kući. Srce je željelo biti u njegovom naručju, a mozak nije dopuštao. Zašto se to moralo tako dogoditi??? Neiscrpna rečenica u mojoj glavi. Kako su dani prolazili, umorna od škole, revija i trošenja energije na krivu osobu lagano sam tonula. Nisam imala nikoga kome bih povjerila svoje najdublje misli i osjećaje jer da sam i kome rekla bilo bi to negativno stajalište. Ja 15 godina, a on 33. Velika razlika, a još oženjen i ima djecu.
Svašta sam pokušavala da ga izbacim iz glave, ali uzaludno. Prijateljice sa kojima sam išla na revije pripremile su jedan rođendanski party na koji su me i pozvale. Bila je subota. Od jutra sam smišljala što da obučem jer naravno nisam imala novaca da bih si kupila nešto novo nego sam sama morala iskreirati sa stvarima koje sam imala.
Kombinacija je bila za 5. Prednji dio uske crvene haljine sam odrezala, a dužinu iza ostavila. Ma savršeno!
Okupljanje je bilo u restoranu oko 20 sati. Lagano su nam tamburaši uljepšavali večer, ispijali smo koktele, smijali se svakakvim dogodovštinama sa revija. Prekrasno nam je bilo dok nisu počele teme dečkiju. Joj samo ne to! Do tada sam čak i zaboravila na njega. Sad opet kriva tema.
Slavljenica te večeri vrlo dobro je poznavala gospodina savšenog. Netko je slučajno spomenuo te večeri kako je zgodan, a pošto ga ona zna počela je otkrivati njegov život. Pričala je da je on pravi šarmer, vrijedan muškarac, da obožava djecu, no zaključila je da je šteta što ima takvu ženu. Kakvu? Pomislim. Sad želim još više saznati. U tom trenutku pretekne me druga prijateljica u pitanju. Na to slavljenica odgovara: „Ma ne brine se ništa o toj djeci, nikad ni nisu s njom, stalno je on, uz posao koji radi još je i sa djecom, vodi ih u vrtić, oblači, kupa, pravi im doručke i ručkove. Ona ga i vara.“ Molim??? Ostala sam zatečena njenim govorom. Zašto netko ima potrebu varati gospodina savršenog?!?!
Post je objavljen 12.07.2017. u 21:51 sati.