U ponedjeljak 27. travnja 2009. roditelj našeg igrača Goran Borković je pod naslovom "Evo i nas... - Suočeni s medijskom blokadom kako u pisanim, tako i elektronskim medijima, roditelji starijih zagića NK Trešnjevke - kluba svijetle tradicije i još blistavije budućnosti - odlučili su pokrenuti blog kako bi konačno razbili nametnute nam ograde" pokrenuo ovaj blog.
Bilo je uspona i padova, pohvala i žestokih (ponekad i ružnih) kritika, ali smo se ipak uspjeli održati punih osam godina.
Bit bloga je bio praćenje generacije (2000.) i generacija koje su u starijim uzrastima bile skupa sa nama (1999. i 2001.)
Goran Borković i ja koji sam nastavio uređivanje bloga smo nastojali objektivno izvještavati i stavljati samo bitne informacije vezane za naše dečke.
Bilo je javljanja i izvješća odmah nakon završetka utakmica iz Medulina, Maribora, Bjelovara, Splita ...
Nikad nitko od dečki nije spomenut u negativnom kontekstu. To su naša djeca, i nismo željeli da se itko nađe prozvan.
Najava utakmice, sastav, strijelci, tablice.
Moja ideja je bila i da se prate asistencije, proglasi igrač utakmice i sl., ali zbog zločestih ljudi i negativnih komentara sam od toga odustao.
Komentari su bili otvoreni, ali rijetko je tko što iskomentirao.
Nažalost, došao je kraj.
Zbog svih dobronamjernih i svih onih koji će ga sa nostalgijom otvoriti i prisjetiti se nekih prošlih i lijepih vremena blog neće biti izbrisan.
Netko će nastavit u našoj Trešnjevci, neki će potražit novi klub, nekima će kadeti biti kraj nogometne karijere.
Svima želim puno sreće na športskom i privatnom planu, i veliko hvala na praćenju i pozitivnim komentarima.
Za kraj stavljam isječak iz Sportskih novosti od 21.lipnja 2017., po mom skromnom mišljenju najdirljivi i najljepši trenutak i krunu generacije.
Na kraju veliki pozdrav svima, Nikica Milinković