Ovaj izlet mi je Ljerin poklon za rođendan. Ljera, hvala!
Zaputili smo se autoputem ka Nišu, odvajanje za Požarevac pa u
Istočnu Srbiju.
Stižemo u Kučevo, koje se nalazi na nadmorskoj
visini od 700 m u plodonosnoj ravnici Zvižd, kroz koju protječe rijeka
Pek, poznata od rimskih vremena po ispiranju zlata.
Pogrešno se smatra srcem Homolja. Rodno je mjesto Đorđa Marjanovića.
U 15. veku su Turci iz Kučeva protjerali Srbe u Rumuniju, iz koje su se
Srbi vratili posle više od 300 godina zadržavši romanizovani dijalekt
rumunjskog jezika. Danas se oni nazivaju Vlasima i čine posebnu etno
grupu sa paganskim neiščišćenim srpskim običajima i pretežno su
nastanjeni u selima oko Kučeva.
Nastavljamo u selo Neresnica, starijeg postanka na što ukazuju
prvi radovi na ispiranju zlata u neposrednoj blizini.
Slijedi posjet letnjikovcu kraljevske porodice Karađorđević, nekad
velelepnom, a sada devastiranom objektu. Započeta je obnova.
U Neresnici Idemo u fabriku vode „Duboka”, koja ponovo počinje s
radom. Prirodnomineralna voda se vadi s dubine 298 m i vrlo je ukusna.
Vraćamo se u Kučevo i prva grupa ide kombijem
na vidikovac "Jelena stena", dok druga ispira zlato.
Poslije se zamjenjujemo.
Brojne legende se vežu za brdo „Jelena stena”, koje stražari
na ulasku u klisuru koja vodi do Kučeva. Žiteljima ovih krajeva je
nekako najviše prirasla srcu, ona koja kaže da u „tursko doba beše
jedna Jelena koja ni po cenu života nije pristajala da bude ljuba
nekom subaši i da se zbog toga bacila sa stene... u smrt i legendu”.
Na tom mjestu Turistička organizacija podigla je suvremeni vidikovac,
a blagovjerni narod Kučeva - visoki križ.
Vidi se krečana, koja radi, na ulazu u Kučevo, i grad Kučevo
kojim protječe zlatonosna rijeka Pek.
Kako je dobar pogled s ove klupe na Kučevo!
Post je objavljen 02.08.2017. u 06:13 sati.